Pregledni rad
Profetizam posvećenoga života i važnost nade za suvremeni svijet
Valentina Mandarić
; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Godina posvećenoga života, koja završava 2. veljače 2016. godine, osobita je prigoda za propitkivanje i samovrjednovanje posvećenoga života u svjetlu Božje riječi, crkvenoga učiteljstva i karizmi vlastitih pojedinim redovničkim zajednicama. U članku se stoga polazi od nekih pokazatelja krize koja je zahvatila posvećeni život, koja se analizira u širem kontekstu krize društva i krize Crkve.
Krize posvećenoga života nisu samo izvor tjeskobe, nesigurnosti i zabrinutosti, nego su istinski izazov u traženju novih perspektiva življenja vlastitoga posvećenja. Redovništvo 21. stoljeća, zajedno s cijelim čovječanstvom, svjedoči brojnim oblicima beznađa koje pogađa suvremeni svijet. Ishodište toga beznađa trajna je napast čovjeka da se udalji od Boga i da svoju nadu i sigurnost stavlja u tvorevine vlastitih ruku. U takvom sveopćem beznađu autor poslanje posvećenoga života povezuje s pružanjem znakova nade koji za današnjeg dezorijentiranog čovjeka mogu biti istinski svjetionici. Redovništvo je u svojoj biti proročki znak koji svojim životom trajno upućuje i ukazuje na „veliku nadu“, koja će se u potpunosti ostvariti u Kraljevstvu nebeskom. Ipak, čovjek i svijet trebaju već sada i ovdje istinske znakove nade, koje očekuju da im pruži posvećeni život. Stoga, u završnom dijelu članka, autor navodi šest mogućih svjedočanstva posvećenoga života koje današnji čovjek treba.
Ključne riječi
posvećeni život; kriza posvećenoga života; beznađe; profetizam; nada; zajedništvo; Kraljevstvo Božje
Hrčak ID:
153291
URI
Datum izdavanja:
24.2.2016.
Posjeta: 1.876 *