Revija za sociologiju, Vol. 27 No. 3-4, 1996.
Izvorni znanstveni članak
Resursno mobilizacijska teorija društvenih pokreta
Milan Mesić
; Odsjek za sociologiju, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
Sažetak
Autor nas prvo uvodi u područje istraživanja društvenih pokreta kao eminentno modernih društvenih fenomena. Provala masovnih društvenih pokreta krajem 60-ih tražila je nove teorijsko-metodološke okvire za njihovo objašnjenje i razumijevanje jer su se dotad vladajuće teorijske paradigme pokazale neprimjerenima. Teorija mobilizacije resursa jedna je od dviju novih paradigmi istraživanja društvenih pokreta, koja se pojavila i razvijala u SAD-u. Ona je nastala ponajprije u sučeljavanju s klasičnom paradigmom čikaške socijalno-psihološke škole. Autor kritički prati njezin nastanak i razvitak. Ističe njezine prednosti prema starijim istraživačkim programima, i sučeljava je s konkurentskom europskom paradigmom "novih društvenih pokreta". Kritika instrumentalne rigidnosti i motivacijskog redukcionizma izvornog resursno-mobilizacijskog modela, koji počiva na teoriji racionalnog izbora, brzo je dovela do njegovih daljnjih elaboracija i revizija. Ostaje otvoreno pitanje može li teorija mobilizacije resursa integrirati identitetne i druge koncepte istraživanja društvenih pokreta, u što vjeruju njezini gorljivi zastupnici.
Ključne riječi
društveni pokreti; teorija izbora; resursno mobilizacijska teorija; novi društveni pokreti
Hrčak ID:
154536
URI
Datum izdavanja:
31.12.1996.
Posjeta: 2.166 *