Izvorni znanstveni članak
“Dokumentarne” tendencije u hrvatskom i svjetskom eksperimentalnom filmu
Vanja Obad
orcid.org/0000-0002-8783-1477
; Zagreb
Sažetak
Što je to dokumentarističko-eksperimentalni film? Povijesti dokumentarnog filma, poput one Erika Barnouwa (Documentary: a History of the Non-fiction Film, 1993) ili nešto novije Betsy A. McLane (A New History of Documentary Film, 2012) uglavnom ne zaobilaze prvu filmsku avangardu kao važan impuls za formiranje i razvoj dokumentarnog filma. No o dokumentarističkim tendencijama druge filmske avangarde, autorima poput Stana Brakhagea ili Jonasa Mekasa (koji svoje filmove izričito naziva dnevničkim), gotovo da nema riječi. Počevši s uvodnim primjerom, Brakhageovim filmom Prozor voda pomicanje bebe (Window Water Baby Moving, 1959), svojevrsnim hibridom dokumentarnog i eksperimentalnog filma, ovaj rad propituje izlagačke strategije (filmova) koje manipuliraju podrazumijevanim tragom (Noël Carroll), zapisanom optičkom/akustičkom situacijom, ne gubeći pritom svoju “reprezentativnu” vrijednost, i to prvenstveno analizom dviju glavnih struja eksperimentalnog filma: poetske (Brakhage, Pansini i dr.) i minimalističke struje (Gotovac, Warhol, Frampton i dr.).
Ključne riječi
dokumentarni film; eksperimentalni film; dokumentarističko- eksperimentalni film; filmska avangarda; poetski film; film fiksacije; strukturalni film; (ne)fikcionalno
Hrčak ID:
157630
URI
Datum izdavanja:
24.2.2014.
Posjeta: 1.506 *