Prethodno priopćenje
Biskup Antun Mandić – »zamišljatelj svega boljega i uzvišenijega u biskupiji«
Marin Srakić
; Đakovačko-osječka nadbiskupija
Sažetak
Bosanski ili đakovački i srijemski biskup Antun Mandić, rođen u Požegi 14. kolovoza 1740., umro u Đakovu 11. siječnja 1815. godine, spada među značajnije osobe crkvenoga i svjetovnoga života XVIII. i XIX. stoljeća. I na svjetovnom i na crkvenom području obnašao je vrlo značajne zadaće. Na svjetovnom bio je nadzornik za hrvatske narodne škole za Hrvatsku i Slavoniju i tajni savjetnik carskoga dvora, a za vrijeme napoleonskih ratova povjerenik za Slavoniju. Na crkvenom području napredovao je od rektora Požeškoga sjemeništa, župnika, začasnoga i aktivnoga kanonika do naslovnoga biskupa prištinskoga i, konačno, do bosanskoga ili đakovačkoga i srijemskoga biskupa (14. srpnja 1806.). Njegovo najznačajnije djelo bio je osnutak Bogoslovnoga sjemeništa u Đakovu (1806.). Kao đakovački biskup, Đakovu je dao novo lice. On je sa sobom iz Beča u Đakovo poveo kompozitora Jakoba Heibla, Mozartova šurjaka, i postavio ga za ravnatelja kora. Uredio je biskupsku rezidenciju, naselio je koloniju Nijemaca, osnivao cehove u Đakovu, namjestio liječnika i apotekara, podigao svilaru, kasnije ju pretvorio u pivovaru, zasadio vinograde u Drenju i Mandićevcu, uredio korita rijeke Jošave i Kaznice te obnovio vodenice. Uredio je ribnjak u Štrbincima, zvjerinjak uz Jošavu, u kojem je bilo i bijelih jelena. Imao je pravo njegov nasljednik biskup Josip Juraj Strossmayer kad je izjavio: „Mandić je zamišljatelj svega boljega i uzvišenijega u biskupiji.“
Ključne riječi
Antun Mandić; biskup; Đakovo; Požega; hrvatski pravopis; razgraničenje biskupija; Bogoslovno sjemenište u Đakovu; Mandićevac; Jakob Heibl; nastupni govori; franjevci
Hrčak ID:
161850
URI
Datum izdavanja:
15.7.2016.
Posjeta: 1.058 *