Izvorni znanstveni članak
Položaj mikenskoga među grčkim dijalektima
Mate Kapović
Sažetak
U članku je riječ o glavnim problemima starogrčke dijalektologije u svezi s mikenskim grč-
kim za koji se ovdje tvrdi da je najbliži arkadijsko-ciparskomu dijalektu. Arkadijsko-ciparski
s jonsko-atičkim čini južnogrčki koji se odlikuje svojom inovativnošću (nasuprot konzervativnomu
Sjeveru) i znatnim brojem zajedničkih izoglosa i karakteristika od kojih su najvaž-
nije njihove zajedničke inovacije. Unatoč razmjernoj homogenosti južnogrčkoga, bilo je i starih
razlika, no prave su dijalekatne razlike između jonsko-atičkoga i arkadijsko-ciparskoga
nastale istom u postmikensko doba. Mikenski je, premda administrativni jezik kojemu se ne
može točno odrediti žive jezične podloge, imao osobitostî koje ga izdvajaju od ostalih juž-
nogrčkih dijalekata - novo z, disimilaciju labiovelara i odraz slogotvornih sonanata. Pobija
se teza genetske srodnosti mikenskoga s eolskim iako je njihovih dodira već u najranije doba
sigurno bilo. Dosta južnogrčkih osobina ima u lezbijskom na koji je jako utjecao jonski.
Eolski je najsumnjivija skupina u grčkoj dijalektologiji s obzirom na niz ranih razlika i zapravo
služi kao »koš za smeće« za sve grčke dijalekte koji nisu arkadijsko-ciparski, jonsko-
atički ili sjeverozapadni/dorski. Što se sjevernogrčkoga tiče, dorski su i sjeverozapadni dijalekat
usko povezani, a vjerojatno su srodni i s eolskim.
Ključne riječi
mikensko narječje; starogrčki jezik; dijalektologija
Hrčak ID:
16223
URI
Datum izdavanja:
2.9.2003.
Posjeta: 1.198 *