Klinička psihologija, Vol. 7 No. 1-2, 2014.
Stručni rad
Ego-psihološki pokazatelji diferencijalne dijagnoze između granične i psihotične ličnosti
Peter Praper
; Inštitut za klinično psihologijo in psihoterapijo, Ljubljana, Slovenija
Sažetak
Pitanje dijagnostičkog stadija i dalje je relevantno u kliničkoj psihoanalizi i psihoanalitičkim psihoterapijama. Dijagnostička procjena nije bila od primarne važnosti u klasičnoj psihoanalizi. Psihoanalitičar je jednostavno uključio analitičke metode i tehnike u svoju kliničku praksu kako bi utvrdio pogodnost pacijenta za analizu. Prvi
odlučujući razvojni poticaj specifične psihoanalitičke dijagnostičke procjene slijedio je pomak prema odnosnim teorijama i kliničkoj praksi s pacijentima s graničnim poremećajima. Psihijatrijski intervju koji je uveo Harry Stack Sullivan (1954) otkrio je potrebu za specifičnom psihoanalitičkom procjenom. Sljedeći je korak bio razvoj
Hartmanove ego-psihologije. Ego (regulacijski mehanizam između stvarnosti i osobe), uključuje procese regulacije i organizacije iskustava koji su relevantni za razumijevanje bliskopsihotične i psihotične ličnosti. Taj način istraživanja omogućava diferencijalni
opis interpretativne psihodimanike i razvoj procjene, uključujući kriterije pokazatelja i prognoze.
Ključne riječi
Rorschachove mrlje; ego-psihologija; diferencijalna dijagnoza; granični poremećaj
Hrčak ID:
169580
URI
Datum izdavanja:
22.12.2014.
Posjeta: 3.612 *