Na četiri ploče koje su bile uzidane u zvonik splitske katedrale nalaze se dva natpisa o gradnji pet cestovnih pravaca koji su iz Salone vodili u unutrašnjost rimske provincije Dalmacije.1 Ceste su od 16. do 20. godine gradile VII. i XI. legija u vrijeme namjesnika Publija Kornelija Dolabele (Publius Cornelius Dolabella) koji je dužnost u provinciji Dalmaciji obavljao krajem Augustove i početkom Tiberijeve vladavine od 14. do 20. godine. 2 Prvi natpis govori o gradnji dviju cesta iz Salone: ceste ad fines provinciae Illyrici i ceste pod nazivom Via Gabiniana. Natpis se datira u 16./17. godinu u doba Tiberijeva drugog konzulata i 18. tribunske časti:
[Ti(berius) C]aesar divi Augusti f(ilius) / [Aug]ustus Imp(erator) pont(ifex) max(imus) / [trib(unicia)] potest(ate) XIIX co(n)s(ul) II / [viam] a colonia Salonitan(a) / [ad f]in[es] provinciae Illyrici // [------] / cuius viai millia passus sunt / CLXVII munit per vexillarios / leg(ionis) VII et XI / item viam Gabinianam / ab Salonis Andetrium aperuit / et munit per leg(ionem) VII.3 (sl. 1)
Drugi natpis govori o gradnji daljnjih triju cesta: ceste ad Hedum castellum Daesitiatium, ceste ad Bathinum flumen i ceste ad imum montem Ditionum Ulcirum. Natpis se datira u 19./20. godinu u doba Tiberijeva trećeg konzulata i 21. tribunske časti:
[Ti(berius) C]aesar d[i]vi Augusti f(ilius) / [A]ugustus imp(erator) pontif(ex) max(imus) / trib(unicia) potest(ate) XXI co(n)s(ul) III / viam a Salonis ad Hedum castel(lum) / Daesitiatium per mill[i]a pass[uum] / CLVI munit / et idem viam ad Bathinum flumen / quod dividit Breuc[o]s Oseriatibus / a Salonis munit per mi[llia pas]suum / CLVIII / [et idem viam ---] / munit ad imum montem Ditionum / Ulcirum per millia passuum / a Salonis LXXVIID / P(ublio) Dolabella leg(ato) pro / pr(aetore).4
Natpisne ploče najvjerojatnije su nekada stajale kod tzv. Porta Cesarea u Saloni, odakle su cestovni pravci preko Kliških vrata vodili u unutrašnjost rimske provincije Dalmacije.5 Iako za ceste ad Hedum castellum Daesitiatium, ad Bathinum flumen i ad imum montem Ditionum
Ulcirum nemamo podataka tko ih je gradio, nesumnjivo se radi o VII. i XI. legiji, u to vrijeme stacioniranim u stalnim logorima Tiluriju i Burnu u provinciji Dalmaciji.6 Natpise je godine 1666. u svom najvažnijem povijesnom djelu De regno Dalmatiae et Croatiae prvi objavio otac hrvatske historiografije Trogiranin Ivan Lučić (Ioannes Lucius).7 Već tada je Lučić uočio pravo značenje natpisa: Salonae autem, sive Salonarum commoditati, militaribusque expeditionibus Augustum consulentem, vias munivisse, fragmenta Inscriptionum testantur.8 Nedugo nakon toga, godine 1673., Lučić u Veneciji tiska svoje poznato epigrafsko djelo Inscriptiones Dalmaticae u kojem ponovno donosi sve četiri natpisne ploče uz primjedbu da se nalaze uzidane u zvonik splitske katedrale.9 Mommsenu, koji je pregledao natpisne ploče u vrlo otežanim uvjetima dok su još bile uzidane u zvonik, nisu bili vidljivi svi dijelovi teksta.10 Natpisi su godine 1896. izvađeni iz zvonika i prebačeni u staru zgradu Arheološkoga muzeja u Splitu.11 Abramić je natpise, koji su uklesani na četiri kamene plo- če i prilično pohabani od sekundarne upotrebe, na pravi način spojio te ponovno restituirao i dopunio neke dijelove (koji se nisu dobro vidjeli) jer je nakon njihova vađenja iz zvonika imao bolji uvid u spomenike.12 U vezu s prethodna dva natpisa u izdanju CIL-a 17/4,2 dovodi se još jedan natpis koji u CIL-u 3 nosi brojeve 3199, odnosno 10157. 13 Natpis pod brojem 3199 došao je u CIL 3 kao prijepis iz povijesnih izvora; posve je nejasna njegova sudbina i gdje se izvorno trebao nalaziti, a pogotovo ne
možemo tvrditi da je iz zvonika splitske katedrale te da ima veze s Dolabelinim cestovnim natpisima.14 Njegova restitucija prema CIL-u 3, u kojem se on ne spominje kao dio cjeline s dva Dolabelina natpisa, glasi:
[Ti(berius) Caesar] / divi Aug[usti f(ilius) Augustus] [imp(erator) pont(ifex)] / max(imus) [tribunicia potest(ate) ---] / co(n)s(ul) ite[rum viam a coloni]a / Salonita[na --- aperuit?] / P(ublio) Dola[bella leg(ato) Aug(usti) pro pr(aetore)].
Spomenik koji je objavljen u suplementima CIL-a 3 pod brojem 10157 prvi je donio 1875. Glavinić i tada oprezno ustvrdio kako je »vielleicht dieselbe Inschrift wie Nr. 3199 im C.I.L.«.15 Fragment je, kako piše Glavinić, izvađen iz ceste u Splitu i u Arheološkom muzeju u Splitu nosi inventarni broj 373.16 Natpis je vrlo fragmentiran i na njemu su djelomično vidljive samo početne dvije brazde (sl. 2). U prvoj brazdi se vide slova DIVI AVG kao dijelovi imena božanskoga Augusta (Divi Augusti), a u drugoj brazdi se vide tek gornji dijelovi riječi MAX i TR što su nesumnjivo dijelovi abrevijatura titule pontifex maximus i tribunske časti (tribunicia potestate), što sve pripada osobi cara, nakon čega se fragment prekida. Na prvi pogled čini se da je osim Tiberija (Divi Augusti f.) natpis mogao postaviti još netko od nasljednika božanskoga Augusta, ali struktura i prostor natpisa u odnosu na sačuvane brazde ne ostavljaju mjesta za znatno duže carsko imenovanje primjerice već sljedećega neposrednog Tiberijevog nasljednika Kaligule (Caius Caesar Augustus Germanicus).17 Nakon tako dugačkog imenovanja kao što je Kaligulino, teško da bi riječi Divi Augusti u prvoj brazdi bile točno iznad abrevijatura za carsku titulu pontifex maximus i tribunsku čast. Stoga smo mišljenja da se može prihvatiti da je natpis CIL 3, 10157 dio natpisa cara Tiberija. U svakom slučaju, zbog slabe sačuvanosti natpis nije moguće precizno datirati. Hirschfeld, koji je spomenik CIL 3, 10157 vidio godine 1884. u Arheološkom muzeju u Splitu, u suplementima CIL-a 3 dovodi ga u vezu s natpisom CIL 3, 3199.18 Urednici CIL-a 17/4, 2 daju usporedne podatke koje o natpisima CIL 3, 3199 i CIL 3, 10157 donose Lučić, Hirschfeld, Zavorović i Ljubavac na temelju čega ih, u poglavlju pod naslovom Tituli operis publici praegrandis qui dicuntur tabulae Dolabellae, restituiraju kao jedinstveni natpis na petoj ploči:
[Ti(berius) Ca]esar / divi Aug(usti) f(ilius) / [Augustus] imp(erator) pont(ifex) max(imus) tr[ib(unicia)] / [p] otest(ate) XIIX co(n)s(ul) ite[rum] / a colonia Salonitana [viam --- munit?] / P(ublio) Dolab[ella leg(ato) Aug(usti) pro pr(aetore)].19
Međutim, Lučić u Inscriptiones Dalmaticae izrijekom spominje samo četiri ploče uzidane u zvonik katedrale u Splitu.20 Navodna peta ploča, natpis CIL 3, 10157, inventirana u Arheološkom muzeju u Splitu, koju je Glavinić prvi objavio, toliko je fragmentirana da je teško reći na što se uopće odnosi i nemoguće je ustvrditi ima li veze s četiri ploče o rimskim vojnim cestama koje su iz Salone vodile u unutrašnjost provincije Dalmacije. Već Abramić, koji je natpis CIL 3, 10157 vidio u Arheološkom muzeju u Splitu, sumnja da se odnosi na ceste i donosi podatak da je veličina slova na tom natpisu više nego dvostruko veća od natpisa izvađenih iz zvonika splitske katedrale.21 Zanimljivo je da urednici CIL-a 17/4,2 nisu obratili pažnju na to (iako im je poznat Abramićev rad) ne navodeći uopće mišljenje M. Abramića koji je spomenik vidio.22 Kako je natpis CIL 3, 10157 sačuvan samo u manjem fragmentu, kod kojega se vide dijelovi brazde s carskim imenovanjem (Divi Augusti), upravo to smo usporedili s prvim brazdama s carskim imenovanjem oba Dolabelina salonitanska natpisa. Po poduzetom mjerenju visina slova s carskim imenovanjem na Dolabelinu natpisu CIL 3, 3198a = 10156a + 3200 u prvoj brazdi prve ploče iznosi 7 centimetara, a na natpisu CIL 3, 3201 = 10159 + 3198b = 10156b u prvoj brazdi treće ploče iznosi 6,5 centimetara. Nasuprot tome, na natpisu CIL 3, 10157 visina slova s carskim imenovanjem u prvoj brazdi znatno je veća i iznosi 15,5 centimetara što je ustvrdio i Abramić.23 Prema tome, natpis koji je zaveden kao CIL 3, 3199 = 10157 i ponovno restituiran na stranicama CIL 17/4, 2, gdje se govori o miljokazima u rimskoj provinciji Dalmaciji, teško je dovesti u vezu s Dolabelinim natpisima sačuvanim na četiri ploče koji govore o gradnji pet vojnih cestovnih pravaca koje su rimske legije gradile u unutrašnjost provincije Dalmacije. Iz sačuvanoga fragmenta nije uopće moguće zaključiti na što se natpis odnosio, ali se u svakom slučaju radilo o velikoj javnoj gradnji u Saloni vjerojatno iz vremena cara Tiberija. Kako je natpis zabunom povezan s Dolabelinim natpisima u CIL-u 3 koji govore o gradnji cesta, tako se ta greška prenijela i u CIL 17/4, 2 gdje je predstavljen kao peta Dolabelina ploča.