Izvorni znanstveni članak
Pokus dubokog udaha pri obradi hipertoničara u obiteljskoj medicini
Marion Tomičić
; Katedra obiteljske medicine, Medicinski fakultet Split; Dom zdravlja splitsko-dalmatinske županije
Mirjana Rumboldt
; Katedra obiteljske medicine, Medicinski fakultet Split
Vedran Carević
; Klinika za unutrašnje bolesti, KBC Split
Dragomir Petrić
; Katedra obiteljske medicine, Medicinski fakultet Split ; Dom zdravlja splitsko-dalmatinske županije
Zvonko Rumboldt
; Medicinski fakultet Split
Sažetak
Dio hipertoničara je loše reguliran, što ponekad može biti posljedica efekta bijele kute. Današnji standard za utvrđivanje ovog efekta je usporedba ordinacijskog tlaka s kontinuiranim mjerenjem (KMAT). Cilj istraživanja bio je provjeriti pouzdanost testa dubokog disanja (TDD) u otkrivanju žilnih hiperreaktora u odnosnu na KMAT. U istraživanje je uključeno 214 nereguliranih, liječenih hipertoničara, randomiziranih u interventnu (N=106) i kontrolnu (N=108) skupinu. Ispitanici
interventne skupine su u 5. i 15. min. izveli TDD (3-4 ciklusa u 30 s) nakon čega im je ponovljeno mjerenje tlaka. Svim sudionicima tlak je izmjeren u 5. i 15. min. uz KMAT. Kod sniženja sistoličkog tlaka nakon TDD od ≥15% koje je opaženo u 20% ispitanika specifičnost testa
bila je 96% (95% CI 79%-100%), a pozitivna prediktivna vrijednost 94% (95% CI 72%-100%). Malo sniženje sistoličkog tlaka (<8%) iza TDD-a (osjetljivost 0,78% i negativna prediktivna vrijednost 78,4%; 95% CI 64,0-85,9), prilično pouzdano isključuje žilne hiperreaktore.
U otkrivanju učinka bijele kute TDD je jednostavan za pacijenta i za liječnika, a sniženja tlaka (≤8% i ≥15%) nakon TDD mogu s velikom vjerojatnošću razlučiti hiperreaktore od rezistentnih hipertoničara.
Preostalih 30% rezistentnih hipertoničara zahtijeva praćenje, ponavljanje TDD testa, upućivanje na KMAT ili na specijalističku konzultaciju.
Ključne riječi
hipertenzija bijele kute; efekt bijele kute; KMAT; test dubokog disanja
Hrčak ID:
170440
URI
Datum izdavanja:
13.12.2016.
Posjeta: 1.574 *