Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Otok Krk u doba “posljednjega” dalmatofona A. U. Burbara (XIX. st)

Petar Strčić ; Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti


Puni tekst: hrvatski pdf 49.733 Kb

str. 237-266

preuzimanja: 462

citiraj


Sažetak

U XIX. st, otok Krk dio je pokrajine Istre u austrijskom dijelu Habsburške
Monarhije. Gospodarski oporavak nakon Napoleonovih ratova poništila je u
drugoj polovici XIX, st. propast privrede zasnovane na jedru i vinogradu;
počinje znatno iseljavanje. Gotovo su svi otočani Hrvati, ali do 80-ih godina
vlada uska talijanaško-talijanska grupa, čije je zadnje uporište grad Krk. Ona
nije dala značajnijih pripadnika, a od Hrvata osobito se ističu D. Vitezić (jedan
od vođa preporodnog pokreta u pokrajini) te povjesničari, slavisti i filolozi I.
Crnčić, I. Milčetić i D. A. Parčić. Otok je pokrajini dao prvog urednika prvoga
trajnoga hrvatskoga glasila, prvu instituciju s hrvatskim imenom - čitaonicu
i prvu hrvatsku gimnaziju. Na otoku su bile i dvije tiskare. Krčki biskup A.
Mahnić započinje osnivanje Staroslavenske akademije, hrvatskoga katoličkog
političkog pokreta i pokretanje široke izdavačke djelatnosti. M. G. Bartol!
proučava dijalekt staroga romanskog dalmatskog jezika - veljotski, čiji su zadnji
ostaci sačuvani u gradu Krku. Prema službenomu mišljenju filološke
znanosti zadnji govornik toga jezika Anton Udina Burbur poginuo je 1898.;
no, taj Tuone Udaina ipak nije bio i zadnji poznavalac veljotskoga.

Ključne riječi

otok Krk; A. Udina Burbur; veljotski; dalmatski

Hrčak ID:

180288

URI

https://hrcak.srce.hr/180288

Datum izdavanja:

21.6.1999.

Podaci na drugim jezicima: francuski

Posjeta: 1.837 *