Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.31820/f.29.1.3

CAR JE GOL: DEZINTEGRACIJA LIRSKOGA SUBJEKTA U PJESNIŠTVU IVANA SLAMNIGA

Andrea Milanko orcid id orcid.org/0000-0003-3943-7771 ; Filozofski fakultet u Zagrebu


Puni tekst: hrvatski pdf 291 Kb

str. 83-94

preuzimanja: 618

citiraj

Puni tekst: engleski pdf 291 Kb

str. 95-95

preuzimanja: 949

citiraj


Sažetak

Cilj je rada uputiti na jezične i figuralne mogućnosti koje je iskoristio Ivan Slamnig u pisanju pjesama, s posebnim osvrtom na manipulacije lirskim subjektom. Umjesto da se lirski subjekt proglašava maskom pjesnika Slamniga, kakvim jedinstvenim fikcionalnim humanoidnim govornikom koji u sebi objedinjuje sve manifestacije lirskog subjekta ili pak kodiranim lirskim govorim o izvanjezičnoj (autorovoj, političkoj, kulturnoj itd.) zbilji, ta se analitička kategorija promatra kao figura, učinak jezika. Na podlozi duge lirske tradicije iskazivanja iz pozicije ja, Slamnigovi razni tipovi lirskoga govora i/ili gledanja izazivaju humorističan učinak, potvrđujući takvim „upadom” u pravilan niz Slamnigovih pjesničkih prethodnika da je sâmi niz poredak s pukotinama. Potonja se tvrdnja oslanja na psihoanalitičku argumentaciju Alenke Zupančič, dok teza o dezintegraciji iskazivačkog jastva kod Slamniga ima dva argumentacijska uporišta: s jedne strane, citatna teorija performativa Judith Butler naglasak stavlja na ponovljivost i kontingenciju svakoga govornog čina; s druge strane, polifonijska teorija iskazivanja Oswalda Ducrota luči empirijskog autora, govornika i iskazivača, sugerirajući da je svakom jezičnom iskazu imanentna polifonija.

Ključne riječi

lirski subjekt; moderno pjesništvo; polifonijska teorija iskazivanja; performativ; Ivan Slamnig; psihoanaliza

Hrčak ID:

183788

URI

https://hrcak.srce.hr/183788

Datum izdavanja:

4.7.2017.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.807 *