Pregledni rad

Neke crtice o starozavjetnoj eshatologiji

Anđelo Maly orcid.org/0000-0001-6681-7230 ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Što je to starozavjetna eshatologija? Postoji li uopće i kakav bi bio njezin potencijalni razvoj? Ima li smisla govoriti »strogo« o eshatologiji Starog zavjeta ako uzmemo u obzir židovsko poimanje povijesti? Koja je uloga eshatologije u životu naroda i pojedinca? To su samo neka od pitanja na koja se u ovom radu pokušava dati odgovor svjesni poteškoće pojma eshatologije i njezina sadržaja. Počevši s kratkim osvrtom na poimanje vremena i povijesti u Starom zavjetu, naglasak je stavljen na ulogu Božjeg obećanja koje je uvijek isto, a neprestano »novo«. Upravo iz Božjeg obećanja narodu i pojedincu izvire nada u boljitak i promjenu trenutačne stvarnosti. Trenutak u kojemu se ono ima u potpunosti ostvariti izraženo je pomalo stereotipnim formulacijama: »kraj danâ« (ʾaḥarit hayamim) ili »vrijeme posljednje« (ʿet qeẓ). Točnije, čini se kako čitava starozavjetna eshatologija smjera prema »danu Gospodinovu« (yôm
JHWH) kada se ima dogoditi eshatološka transformacija obećanja u koju je uključena i promjena na kozmološkoj i individualnoj razini. Upravo su ti izrazi, povezani s određenim trenutkom u vremenu, postupno postali eshatološki od povijesnih, o čemu i svjedoče starozavjetni tekstovi. S time je povezano i razmišljanje o smrti pojedinca koje nalazi neizostavno mjesto u eshatološkom jeziku. Čovjek je dio povijesti i nakon što je izgubio »dah životni«, prekida odnos sa Stvoriteljem i svijetom u kojemu se nalazi. Nada u vječnost i potpuno konačno zajedništvo s Bogom mogući su i sigurni, ali gdje, kada i kako će to biti ostaje pitanje koje nadilazi »stroge« granice starozavjetne eshatologije.

Ključne riječi

starozavjetna eshatologija; obećanje; vrijeme; vječnost; »dan Gospodinov«; smrt; nada

Hrčak ID:

184970

URI

https://hrcak.srce.hr/184970

Datum izdavanja:

20.7.2017.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.459 *