Pregledni rad
Kolorektalni karcinom
Tomislav Brkić
Mislav Grgić
Sažetak
Kolorektalni karcinom nalazi se na trećem
mjestu po učestalosti među svim zloćudnim novotvorevinama
u svijetu, ali isto tako to je jedan od rijetkih tumora čiju pojavu
možemo na vrijeme spriječiti. Da bismo smanjili pobol i smrtnost
od ove bolesti, trebaju se razviti učinkovite mjere primarne
i sekundarne prevencije. Strategijske mjere prevencije u općoj
populaciji još su predmetom mnogobrojnih studija. Kolorektalni
karcinom nastaje slijedom različitih histoloških i molekularnih
promjena u složenoj međuzavisnosti između genske osjetljivosti
i vanjskih utjecaja. Ove promjene uključuju različite
nasljedne i stečene genske promjene u osjetljivoj ravnoteži
između onkogeneze i tumorske supresije. Procjena stadija
proširenosti bitna je u predviđanju mogućnosti liječenja i dužine
preživljavanja. Jedna od najstarijih klasifi kacija je Dukesova
iz 1932. godine kojoj danas najčešće pridružujemo TNM-
-klasifi kaciju. Dijagnoza bolesti najčešće se postavlja tijekom
endoskopskog ili radiološkog pregleda simptomatskih bolesnika
ili onih uključenih u programe ranog otkrivanja i/ili praćenja.
Kirurškim se zahvatom postiže u 80% – 90% petogodišnje
preživljavanje kod I. i II. stadija, ali svega 40% – 60% kod III.
stadija bolesti. Adjuvantno primijenjena sistemna terapija defi nitivno
podiže postotak izlječenja kod bolesnika s lokaliziranim
karcinomom kolona. To je očitije u III. nego u II. stadiju te se
adjuvantna kemoterapija preporučuje u III. i kod visokorizičnog
II. stadija karcinoma kolona. Kod karcinoma rektuma adjuvantna
je terapija standard i u II. i u III. stadiju bolesti. Sastoji se od
istodobne kemoradioterapije i adjuvantne kemoterapije. Kemoradioterapija
se može primijeniti prije ili poslije radikalnoga
kirurškog zahvata. Prva kemoterapijska linija uznapredovaloga
kolorektalnog karcinoma prošla je razne faze razvoja od moduliranja
(leukovorinom) do infuzijske primjene fl uoropirimidina
te bolje učinkovitosti dodatkom novih lijekova – irinotekana i
oksaliplatine, da bi se danas uključivanjem molekularno ciljanih
lijekova koji inhibiraju angiogenezu (bevacizumab) ili djeluju
na receptor epidermalnog faktora rasta (cetuksimab) dodatno
poboljšalo preživljavanje ove skupine bolesnika. Korištenjem
dviju do triju linija kombinirane terapije spomenutih lijekova kod
bolesnika s metastatskim kolorektalnim karcinomom postiže se
medijan preživljavanja od 2 godine.
Ključne riječi
kolorektalni karcinom; primarna i sekundarna prevencija; rano otkrivanje; genetika tumora; procjena proširenosti; dijagnoza; liječenje
Hrčak ID:
18836
URI
Datum izdavanja:
26.1.2006.
Posjeta: 12.883 *