hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

Dijaloška bit vjere u perspektivi odnosa Bog – čovjek – Crkva – svijet

Valerija Nedjeljka KOVAČ   ORCID icon orcid.org/0000-0002-7535-1951 ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Puni tekst: hrvatski, pdf (947 KB) str. 531-552 preuzimanja: 135* citiraj
APA 6th Edition
KOVAČ, V.N. (2017). Dijaloška bit vjere u perspektivi odnosa Bog – čovjek – Crkva – svijet. Bogoslovska smotra, 87 (3), 531-552. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/190451
MLA 8th Edition
KOVAČ, Valerija Nedjeljka. "Dijaloška bit vjere u perspektivi odnosa Bog – čovjek – Crkva – svijet." Bogoslovska smotra, vol. 87, br. 3, 2017, str. 531-552. https://hrcak.srce.hr/190451. Citirano 20.09.2019.
Chicago 17th Edition
KOVAČ, Valerija Nedjeljka. "Dijaloška bit vjere u perspektivi odnosa Bog – čovjek – Crkva – svijet." Bogoslovska smotra 87, br. 3 (2017): 531-552. https://hrcak.srce.hr/190451
Harvard
KOVAČ, V.N. (2017). 'Dijaloška bit vjere u perspektivi odnosa Bog – čovjek – Crkva – svijet', Bogoslovska smotra, 87(3), str. 531-552. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/190451 (Datum pristupa: 20.09.2019.)
Vancouver
KOVAČ VN. Dijaloška bit vjere u perspektivi odnosa Bog – čovjek – Crkva – svijet. Bogoslovska smotra [Internet]. 2017 [pristupljeno 20.09.2019.];87(3):531-552. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/190451
IEEE
V.N. KOVAČ, "Dijaloška bit vjere u perspektivi odnosa Bog – čovjek – Crkva – svijet", Bogoslovska smotra, vol.87, br. 3, str. 531-552, 2017. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/190451. [Citirano: 20.09.2019.]

Sažetak
U članku se razrađuje teza da dijalog čini, premda ne jedinu, ali bitnu dimenziju kršćanske vjere i način njezina ostvarenja. Dijalog obuhvaća sve njezine subjekte i njihove međuodnose: Boga čovjeka – Crkvu – svijet. Autorica tezu razvija na pozadini poimanja dijaloga kao namjerno uspostavljene komunikacije među ravnopravnim sugovornicima, u kojoj biva međusobno uvažavana različitost drugoga i koja smjera uspostavljanju jedne zajedničke stvarnosti ili konsenzusa. U drugom dijelu rada pokazuje se da dijalog ima svoje temelje u samome Bogu, koji se na dijaloški način objavljuje čovjeku u svrhu njegova spasenja. O toj raznolikoj božansko‑ljudskoj komunikaciji, koja u oba smjera doseže svoj eshatološki i egzemplarni vrhunac u Isusu Kristu, pripovijeda povijest spasenja te ona postaje uzor za svaki drugi dijalog koji se iz vjere ima voditi s ljudima kroz povijest. U trećem dijelu produbljuje se eklezijalna dimenzija božansko‑ljudskog dijaloga, jer je Crkva u povijesnospasenjskoj dinamici poslana nastavljati dijalog s Bogom i u Božje ime dijalog s ljudima ad intra i ad extra. U zadnjem dijelu problematizira se odnos Crkve kao nastaviteljice dijaloga vjere prema (samo)kritičnosti i pluralnosti kao suvremenim vrijednostima, ali često i zaprekama za ostvarenje dijaloga. To su izazovi kojima Crkva ne može izmaknuti i koji njoj samoj mogu poslužiti kao kriteriji obnavljanja i rasta da bi mogla ostati autentična svjedokinja Božjega dijaloga s ljudima u vremenu.

Ključne riječi
dijalog; Božja samoobjava; Isus Krist; vjera; čovjekov odgovor; zajedništvo s Bogom; Crkva; sensus fidei; kritika; pluralnost

Hrčak ID: 190451

URI
https://hrcak.srce.hr/190451

[engleski]

Posjeta: 282 *