Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.3935/ljsr.v24i2.182
SIROMAŠTVO DJECE IZ PERSPEKTIVE STRUČNJAKA: UČINCI I MOGUĆNOSTI DJELOVANJA
Marina Ajduković
; Studijski centar socijalnog rada, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Jelena Matančević
; Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Ivan Rimac
orcid.org/0000-0003-4022-5856
; Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Cilj rada je prikazati mišljenje stručnjaka iz sustava socijalne skrbi, obrazovanja, organizacija civilnog društva i jedinica lokalne uprave i samouprave o učincima ekonomske krize na dobrobit obitelji i djece te o mogućnostima razvoja socijalnih inovacija u prevenciji i olakšavanju siromaštva djece. U istraživanja je sudjelovalo 22 stručnjaka okupljena u tri fokusne grupe: (1) stručnjaci iz organizacija civilnog društva uključujući vjerske organizacije i iz jedinica lokalne samouprave (7 sudionika), (2) učitelji i stručni suradnici u školama (6 sudionika) te (3) stručnjaci centra za socijalnu skrb (9 sudionika). Stručnjaci prepoznaju negativni utjecaj ekonomski krize, rizika od siromaštva i siromaštva na svim razinama – na dobrobit djecu, funkcioniranje obitelji i obiteljske odnose, stručnjake i sustav pružanja pomoći, posebice sustav socijalne skrbi. Poseban doprinos ovog istraživanja je što zaokruženo prikazuje složenost procesa u obitelji suočenih s rizikom siromaštva ili siromaštvom u kojoj je socijalna isključenost zbog nezaposlenosti povezana sa slabljenjem formalnih i neformalnih socijalnih mreža, osjećajem besperspektivnosti i srama povezana s narušenim obiteljskim odnosima te posljedično rizike po obrazovanje, razvoj i psihofizičku u socijalnu dobrobit djece. Ukazuju i na problem suradnje dionika u pružanju koordinirane i svrsishodne pomoći obiteljima i djeci u riziku od siromaštva ili koje žive u siromaštvu, na regionalne razlike, problem dostupnosti usluga predškolskog odgoja i obrazovanja te diskontinuitet u financiranju programa civilnog društva i jedinica lokalne samouprave koji bi mogli olakšati i umanjiti rizike života u siromaštvu. I ovo istraživanje pokazalo je da su organizacije civilnog društva percipirane kao pokretač razvoja socijalnih inovacija, no ističu kao prepreku nefleksibilnost i preveliku normiranost zakonsko-administrativnog okvira koji često onemogućava inovativne pristupe.
Ključne riječi
dobrobit djece; rizik siromaštva; prikladnost programa smanjivanja siromaštva djeca; socijalne inovacije
Hrčak ID:
192739
URI
Datum izdavanja:
22.1.2018.
Posjeta: 5.761 *