Prethodno priopćenje
https://doi.org/10.21857/ygjwrc621y
ZLATNA DOLINA KAO METAFORA DJETINJSTVA: AUTOBIOGRAFSKI DISKURS ZLATE KOLARIĆ-KIŠUR
Andrijana Kos-Lajtman
orcid.org/0000-0002-2175-6451
; Učiteljski fakultet, Odsjek u Čakovcu, Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
U radu se proučava autobiografski roman Moja Zlatna dolina (1972.) Zlate Kolarić-Kišur s gledišta teorija autobiografskoga pisanja (Lejeune, 1975.; Genette, 1993.; Sablić Tomić, 2002.; Kos-Lajtman, 2011.). Nakon uvodnog dijela rada u kojem se ocrtava kontekst problematike autobiografizma u književnoj teoriji i praksi, autobiografski pristup autorice Kolarić-Kišur, prezentiran u navedenoj knjizi, detaljno se analizira razmatranjem ključnih postavki suvremenih književnih teorija autobiografskog diskursa, osobito s obzirom na distribuciju i način ostvarenja triju autobiografskih kriterija – odnosa pripovjedača prema instancijama lika i autora, pristupa oblikovanju vremena te načina oblikovanja diskursa – odnosno narativno-stilsku komponentu teksta. Na temelju tako postavljenih analiza dolazi se do uvida da Kolarić-Kišur u Mojoj Zlatnoj dolini ostvaruje tip kronološki omeđenog autobiografskog pisma u užem smislu, literariziranog tipa diskursa, koji prije sveg funkcionira kao književna metafora jednoga djetinjstva i njegova specifičnog kronotopa. Navedeno potvrđuje i naslovna sintagma, metaforički toponim, koji je u uskoj simboličko-asocijativnoj
vezi sa slikom života i njegova društvenopovijesnog konteksta koji se
ovom prozom zahvaća, osobito u njezinu prvom dijelu.
Ključne riječi
Zlata Kolarić-Kišur; Moja Zlatna dolina; autobiografski diskurs; kronološki omeđena autobiografija; literarizirana autobiografija
Hrčak ID:
192788
URI
Datum izdavanja:
17.1.2018.
Posjeta: 3.167 *