Skoči na glavni sadržaj

Pregledni rad

Detekcija beta-laktamaza

Branka Bedenić


Puni tekst: engleski pdf 2.970 Kb

str. 129-134

preuzimanja: 225

citiraj

Puni tekst: hrvatski pdf 2.970 Kb

str. 129-134

preuzimanja: 140

citiraj


Sažetak

Postoje različite metode za detekciju ß-laktamaza. Metoda koja će biti korištena u određenom slučaju, ovisi o materijalu, tipu enzima i hitnosti rezultata. Većina ß-laktamaza koje proizvode gram-pozitivni organizmi su inducibilne i pojavljuju se u značajnim količinama jedino u prisustvu induktora. Mnogo je jednostavnije vršiti detekciju ß laktamaza gram-pozitivnih bakterija, jer one proizvode navedene enzime u većim količinama i izlučuju ih u okolni medij. Beta-laktamaze gram-negativnih bakterija su smještene intracelularno u periplazmatskom prostoru, pa ih je u većini slučajeva potrebno osloboditi iz stanice sonifikacijom ili osmotskim šokom. Iznimke su N. gonorrhoeae, H. influenzae, B. fragilis. Kod tih vrsta nema barijere između enzima ili supstrata, ili je ona vrlo slabo izražena. Metode koje koristimo za detekciju ß-laktamaza se dijele na acidimetriske, jodometrijske, mikrobiološke, kromogene i fluorescentne.

Ključne riječi

beta-laktamaza

Hrčak ID:

194700

URI

https://hrcak.srce.hr/194700

Datum izdavanja:

1.12.1993.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 915 *