Medicinski vjesnik, Vol. 24 No. (1-2), 1992.
Ostalo
Psihijatrijsko liječenje endogenih psihoza u područjima neposredne ratne opasnosti
Mijo Milas
Sažetak
Napadom jugosoldateske na neka mjesta u Hrvatskoj, a poslije i u Herceg Bosni, došlo je do masovnih zbjegova stanovništva. U to vrijeme i uskoro nakon toga, javio se velik broj osoba s psihozama u egzacerbaciji na Kliniku za psihijatriju, KBC Split, zbog hospitalizacije. Zbog malog broja bolničkih kreveta, nedostatka hrane i lijekova te preopterećenosti medicinskog osoblja, pojavio se velik problem. Postojala je velika vjerojatnost da nam počnu dolaziti na Kliniku psihotični bolesnici iz područja koja se nalaze u blizini fronte, a koji se nalaze tamo skupa s obitelji. To bi za nas bio neriješiv problem. Trebalo je nešto poduzeti da bi te bolesnike zadržali u krugu obitelji i tamo ih psihijatrijski tretirali. Da bismo to realizirali, trebalo je otići u ta područja, vidjeti koji su najčešći uzroci egzacerbacije psihoza i na osnovi toga poduzeti mjere kojima bismo omogućili ostanak psihotičnih bolesnika u obitelji. Za tu prigodu napravili smo polustrukturirani intervju i ustanovili najčešće uzroke egzacerbacija psihoza. Zatim smo preporučili da se formiraju pokretne psihijatrijske ekipe, a ako to nije moguće, da se omogući češći dolazak psihijatra u ta područja. Gdje je bilo moguće, ordinirali smo psihotičnim bolesnicima depo-terapiju održavanja neurolepticima u dnevnoj dozi i do dva puta većoj nego u vrijeme mira, uz paralelno uzimanje diazepama, dnevno u težim slučajevima i do 80 mg. U nedostatku neuroleptika, u jako nemirnih bolesnika preporučili smo davanje i do 120 mg diazepama na dan. Savjetovali smo uspostavljanje stalne veze telefonom između ovih područja i psihijatra. Na ovaj način postigli smo da je velik broj psihoza ostao u svojim obiteljima.
Ključne riječi
rat; egzacerbacija psihoza; liječenje
Hrčak ID:
195331
URI
Datum izdavanja:
1.12.1992.
Posjeta: 701 *