Pregledni rad
Benzodiazepini: za i protiv
Ninoslav Mimica
Vera Folnegović-Šmalc
Suzana Uzun
Margita Rušinović
Sažetak
Benzodiazepini se općenito dobro podnose,
imaju relativno malo nuspojava, a učinkoviti su u liječenju
anksioznih i njima srodnih poremećaja. Učinkoviti su hipnotici,
pa se rabe u liječenju poremećaja spavanja. Benzodiazepini
su također djelotvorni kao miorelaksansi ili antikonvulzivi,
a uvelike se rabe za ublažavanje sindroma alkoholnog
sustezanja. Imaju primjenu i kao intravenski anestetici. Farmakokinetske
osobine pojedinog benzodiazepina određuju i
indikaciju za primjenu. Bez obzira na široku primjenu benzodiazepina,
njihova primarna indikacija i nadalje ostaju
anksiozni poremećaji, i to ponajprije opći anksiozni poremećaj
i panični poremećaj. Ovi lijekovi su relativno netoksični i
sigurniji od drugih lijekova sličnog djelovanja, a uzeti u prekomjernoj
dozi rijetko dovode do letalnog ishoda. Najčešća nuspojava
ovih lijekova je neželjena dnevna sedacija, a najproblematičnija
nuspojava je ovisnost, koja se može javiti u
mnogih bolesnika tijekom kronične upotrebe. Nelagoda zbog
posljedičnog sindroma sustezanja također predstavlja
značajnu teškoću. Stoga u primjeni benzodiazepina treba biti
vrlo racionalan, tj. treba ih propisivati samo onda kada je to
indicirano, davati što je moguće nižu dozu u što kraćem vremenu.
Terapija anksioznih stanja ne bi trebala trajati dulje od
4 tjedna u kontinuitetu, a terapija za insomniju treba biti sporadična.
Ključne riječi
benzodiazepini; farmakoterapija; nuspojave
Hrčak ID:
19970
URI
Datum izdavanja:
25.9.2002.
Posjeta: 9.828 *