Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.31820/f.30.1.1
O BREŠIĆEVOJ, BAGIĆEVOJ I RAFOLTOVOJ KNJIŽEVNO-POVIJESNOJ UPISANOSTI (U FILOLOŠKI „DIS/KONTINUITET”). Tri suvremena primjera pisanja književne pri/povijesti
Boris Škvorc
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu
Sažetak
Ovaj članak bavi se problemima vezanim uz modalitete dekonstrukcijskih praksi kojima se destabiliziraju tradicionalni modeli povijesti književnosti. Polazeći od koncepcije Aluna Munslowa prema kojem se povijest „ne može ne ispričati”, odnosno činjenice da je ona samo jedna od različitih modaliteta pri/ povijesne prakse, dolazimo u situaciju čitanja književne povijesti kao narativnog oblika. U tom procesu uspostavlja se modificirana pozicija odnošenja prema
tradiciji i otvara se pitanje vezano uz način na koji iz današnje, poststrukturalističke i postmoderne perspektive trebamo/možemo tumačiti tradiciju struke (i priče). Polazi se od načina na koji se iz teorijski osviještene perspektive određuje mjesto književne povijesti danas. Nakon toga bavim(o) se problemima književne pri/povijesti kao žanra i kao discipline a potom pitanjima s kojima se suočava filologija kao disciplina te komparatistika i humanistika općenito. U središnjem dijelu rada predstavljaju se i propituju tri modela/primjera iskazivanja književne pri/povijesti i to kroz čitanje/iščitavanje triju knjiga. To su: Hrvatska književnost 19. stoljeća (2015) autora Vinka Brešića koja problemima književne povijesti prilazi iz perspektive problemskog strukturalističkog pristupa uz jasno naglašenu svijest o privremenosti vlastita jezika. Slijedi Uvod u suvremenu hrvatsku književnost (2016) autora Krešimira Bagića. To je knjiga koja uvodi multimedijski okvir kao prostorno-diskurzivnu orijentaciju u iskazivanju i uokvirivanju građe, inzistirajući na isprepletenosti književne i šire zamišljene (popularno)kulturalne, političke i akademske paradigme. I konačno, tu je knjiga pod naslovom Odbačeni predmet. Između filologije i izvedbe(2017) autora Lea Rafolta koja progovara o „odbacivanju” filologije (i humanistike) kao nepragmatičnih disciplina te o mogućnostima da se kroz izvedbu (performativnu praksu) tumačenja dođe do (ponovnog) pronalaženja relevantnog govora o „predmetu” naše opsesije, odnosno pitanju značenja i prava na njegovo ostvarivanje.
Ključne riječi
povijest književnosti; književno-teorijske paradigme; pri/povijesti; žanrovi; dijakronija; egzegeza; kulturalni arhiv; Krešimir Bagić; Vinko Brešić; Leo Rafolt; poetike „malih razlika”
Hrčak ID:
200368
URI
Datum izdavanja:
7.5.2018.
Posjeta: 2.016 *