Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.15644/asc52/2/1
Mjerenje temperature u stvarnom vremenu tijekom svjetlosno aktivirane polimerizacije eksperimentalnih kompozitnih materijala
Nika Španović
; Dom zdravlja, Zagreb, Hrvatska
Matej Par
orcid.org/0000-0002-2846-1840
; Zavod za endodonciju i restaurativnu stomatologiju Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Gundulićeva 5, Zagreb, Hrvatska
Hrvoje Skenderović
; Institut za fiziku, Bijenička cesta 46, Zagreb, Hrvatska
Ruža Bjelovučić
; Privatna ordinacija, Sisak, Hrvatska
Katica Prskalo
; Zavod za endodonciju i restaurativnu stomatologiju Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Gundulićeva 5, Zagreb, Hrvatska
Zrinka Tarle
; Zavod za endodonciju i restaurativnu stomatologiju Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Gundulićeva 5, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Cilj: Željelo se ispitati porast temperature u stvarnom vremenu tijekom svjetlosno aktivirane polimerizacije eksperimentalnih kompozitnih materijala koji sadržavaju bioaktivno staklo 45S5 (BG) i usporediti ga s porastom temperature triju komercijalnih kompozitnih materijala. Materijali i metode: Pripremljeno je pet eksperimentalnih kompozitnih materijala s ukupnim težinskim udjelom punila od 70 % i težinskim udjelima BG-a između 0 i 40 %. Cilindrični uzorci promjera 6 mm i debljine 2 mm osvijetljeni su 30 sekunda polimerizacijskim uređajem Bluephase G2 (Ivoclar Vivadent) pri 1200 mW/cm2. Porast temperature tijekom svjetlosne aktivacije polimerizacije mjeren je na dnu uzoraka termočlankom T-tipa, uz brzinu prikupljanja podataka od 20 sekunda1. Kako bi se izmjerio doprinos zagrijavanja polimerizacijskog uređaja, polimerizirani uzorci ostavljeni su da se ohlade na sobnu temperaturu,
nakon čega su naknadno osvijetljeni (30 s). Statistička analiza obavljena je jednosmjernom analizom varijance (ANOVA) i Pearsonovom analizom korelacija, uz razinu značajnosti α = 0,05. Rezultati: Vrijednosti temperature izmjerene tijekom svjetlosno aktivirane polimerizacije eksperimentalnih kompozita bile su između 12,2 i 14,0 °C, što se može usporediti s vrijednostima tekućega komercijalnog kompozita (12,5 °C), ali više od vrijednosti izmjerenih za nano- i mikrohibridne komercijalne kompozite (9,6 –10,3 °C). Porast temperature tijekom naknadnog osvjetljivanja bio je sličan u svim kompozitima (7,8 – 9,1 °C). Za eksperimentalne kompozite porast temperature, zbog egzotermne reakcije, iznosio je 3,1 – 5,8 °C i negativno je korelirao s težinskim udjelom BG-a (R2 = 0,94). Temperaturni porast dosegnute maksimalne vrijednosti za 6,5 do 19,8 sekunda nakon početka osvjetljivanja, a vremena pri kojima su dosegnute maksimalne vrijednosti pozitivno su korelirala s težinskim udjelom BG-a (R2 = 0,98). Zaključak: Porast temperature zbog svjetlosno aktivirane polimerizacije eksperimentalnih kompozitnih materijala može se usporediti s porastom temperature komercijalnih kompozita. Zato se količina oslobođene topline može smatrati sigurnom za zubnu pulpu.
Ključne riječi
kompozitne smole; polimeralizacija; termografija; polimerizirajuće svjetlo, stomatološko
Hrčak ID:
201179
URI
Datum izdavanja:
12.6.2018.
Posjeta: 2.050 *