hrcak mascot   Srce   HID

Medicus, Vol. 12 No. 1_ Kardiologija, 2003.

Pregledni rad

Pristup bolesniku s akutnim koronarnim sindromom

Davor Miličić

Puni tekst: hrvatski, pdf (135 KB) str. 51-63 preuzimanja: 4.553* citiraj
APA 6th Edition
Miličić, D. (2003). Pristup bolesniku s akutnim koronarnim sindromom. Medicus, 12 (1_ Kardiologija), 51-63. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/20513
MLA 8th Edition
Miličić, Davor. "Pristup bolesniku s akutnim koronarnim sindromom." Medicus, vol. 12, br. 1_ Kardiologija, 2003, str. 51-63. https://hrcak.srce.hr/20513. Citirano 18.06.2021.
Chicago 17th Edition
Miličić, Davor. "Pristup bolesniku s akutnim koronarnim sindromom." Medicus 12, br. 1_ Kardiologija (2003): 51-63. https://hrcak.srce.hr/20513
Harvard
Miličić, D. (2003). 'Pristup bolesniku s akutnim koronarnim sindromom', Medicus, 12(1_ Kardiologija), str. 51-63. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/20513 (Datum pristupa: 18.06.2021.)
Vancouver
Miličić D. Pristup bolesniku s akutnim koronarnim sindromom. Medicus [Internet]. 2003 [pristupljeno 18.06.2021.];12(1_ Kardiologija):51-63. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/20513
IEEE
D. Miličić, "Pristup bolesniku s akutnim koronarnim sindromom", Medicus, vol.12, br. 1_ Kardiologija, str. 51-63, 2003. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/20513. [Citirano: 18.06.2021.]

Sažetak
U radu je prikazana definicija akutnoga koronarnoga
sindroma (AKS), epidemiologija te potom dijagnoza i
diferencijalna dijagnoza. U bolesnika sa sumnjom na AKS
potrebno je najprije postaviti radnu dijagnozu na temelju
kliničke slike i EKG nalaza. Pritom valja razlikovati AKS bez
elevacije ST-segmenta i AKS s elevacijom ST-segmenta. U
slučaju povišenoga troponina T ili I odnosno povišenja CK-MB
postavlja se dijagnoza infarkta miokarda, također s obzirom
na promjene ST-segmenta: infarkt miokarda s elevacijom
(STEMI) odnosno bez elevacije ST-segmenta (NSTEMI). Radna
dijagnoza treba biti postavljena što ranije, jer je riječ o
najvećem redu hitnosti, posebice u slučaju STEMI. Bolesnici
sa STEMI trebaju što ranije biti liječeni bilo fibrinolizom bilo
intervencijskom revaskularizacijom. Rezultati perkutane
koronarne intervencije nešto su bolji od onih fibrinolitičke terapije,
ali je najvažnije omogućiti dostupno liječenje što prije.
Nakon 6 ili najviše 12 sati nema više mjerljivih učinaka od fibrinolitičkoga
odnosno akutnoga intervencijskoga liječenja, jer
su već nastala nepovratna oštećenja miokarda. U slučaju
NSTEMI također je intervencijsko liječenje optimalan pristup,
ali se bolesnik može medikamentno stabilizirati i potom planirati
koronarografiju i intervenciju u vremenu 24-72 sata nakon
početka tegoba. U visokorizičnih bolesnika s NSTEMI (znatna
depresija ST-segmenta ili povišenje troponina) trebalo bi ipak
invazivno liječenje omogućiti što je prije moguće. U daljem
tekstu razmatra se medikamentna terapija u sklopu AKS, s
naglaskom na skupine lijekova koje kratkoročno i dugoročno
mogu utjecati ne samo na ublažavanje simptoma već i na
cjelokupni ishod i preživljavanje. U tome kontekstu istaknuti
su acetilsalicilna kiselina, beta-blokatori i ACE-inhibitori, kao i
potreba pomne regulacije hiperlipidemije statinima odnosno
hiperglikemije inzulinom.

Ključne riječi
akutni koronarni sindrom; dijagnoza; liječenje

Hrčak ID: 20513

URI
https://hrcak.srce.hr/20513

[engleski]

Posjeta: 5.861 *