Bogoslovska smotra, Vol. 88 No. 3, 2018.
Izvorni znanstveni članak
Žene i muškarci u Crkvi. Mogućnosti ostvarenja istinske komunikacije i suradnje
Silvija Migles
orcid.org/0009-0001-0101-8267
; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Prisutnost i aktivan angažman žene u Crkvi temom su brojnih rasprava i u Crkvi i u društvu. Nekorektno bi bilo ne priznati otvorenost i spremnost Katoličke crkve u Hrvatskoj za stvaranje prostora veće prisutnosti žena u crkvenom životu. Na različitim područjima života i djelovanja Crkve u Hrvatskoj žene daju svoj doprinos vlastitim angažmanom i različitim ulogama u oblikovanju pastorala, područjima odgoja i obrazovanja, zapošljavanjem u crkvenim uredima, širokim područjima gostoljubivosti i karitativnog djelovanja Crkve. Polazeći od činjenične prisutnosti ali i nedostatnosti rasprava o kakvoj je prisutnosti riječ, autorica u radu precizira tri točke koje se čine važnima za refleksiju mogućnosti ostvarenja istinske komunikacije i suradnje muškaraca i žena u Crkvi. Prva točka Između klerikalizacije žene i besplodnog feminizma ukazuje na dvije krajnosti za koje ne možemo reći da ne postoje, ali se o njima malo raspravlja u crkveno‑teološkom govoru u Hrvatskoj. U radu se ukazuje na treći put o kojem bi, prema mišljenju autorice, bilo potrebno otvoriti raspravu. To je put koji za početnu poziciju ima duboko uvjerenje u snagu crkvenog potencijala a uključuje mentalni zaokret muškaraca i žena u Crkvi. Taj mentalni zaokret svoje će prebivalište pronaći »u teologiziranju muškaraca i žena« (E. Green) koji u zbiljnosti vjerskih uvjerenja mudro odlučuju gdje će usmjeriti svoje teološke i duhovne snage, vodeći računa o tome da se glas Crkve čuje u demokratskom i pluralističkom društvu. U drugoj točki Izgrađivati Crkvu na komunikaciji i odnosima muškaraca i žena analizira se neophodnost komunikacije između muškaraca i žena kao temeljni preduvjet za istinsku suradnju u crkvenom životu. Naime, činjenična stvarnost muško‑ženskih odnosa u Crkvi i njihove međusobne suradnje nedovoljno je prisutna tema u crkveno‑teološkom govoru. Svojim poticajima i primjerima papa Franjo poziva da se teologija žene razvija u okviru promišljanja o uzajamnosti odnosa muškaraca i žena. ’Žensko pitanje’ unutar te perspektive podrazumijeva nužnost produbljivanja toga odnosa tepostaje pitanje katoličkog stava o ženi, muškarcu i njihovim odnosima. U radu se ne želi pobjeći od problema i teških pitanja koji priječe plodnu suradnju muškaraca i žena u Crkvi, od uskogrudnosti i nedostatne angažiranosti na različitim crkvenim razinama i praktičnom području. Rad ukazuje na potrebu da Crkva današnjice više progovori o samoj sebi kako bi istodobno rasla u razumijevanju odnosa između žene i muškarca, a onda i same Crkve. Treća točka Specifični doprinosi žena ukazuje na iznimno važan i temeljan doprinos žena u ostvarenju unutarcrkvenog dijaloga i suradnje. Znakovite su u tom kontekstu riječi Sinode biskupa iz 1971. godine: »Želimo također da žene dobiju svoj vlastiti dio odgovornosti i sudjelovanja u zajedničkom životu u društvu, pa i u Crkvi. Predlažemo da se to pitanje podvrgne dubljem proučavanju pomoću odgovarajućih instrumenata, na primjer u mješovitoj komisiji sastavljenoj od muškaraca i žena, redovnika i laika, iz različitih životnih situacija i stručnjaka u različitim disciplinama« (Pravda u svijetu). Na tom tragu socijalni nauk Crkve omogućuje produbiti ulogu i mjesto koje žena ima u izgradnji kulture dijaloga i suradnje u Crkvi, kao i otvarati prostore većeg sudjelovanja žena u crkvenom životu.
Ključne riječi
žena i muškarac; žensko pitanje; suradnja i odnosi u Crkvi; komunikacija; socijalni nauk Crkve.
Hrčak ID:
207874
URI
Datum izdavanja:
8.11.2018.
Posjeta: 3.047 *