Stručni rad

Osiguranje dišnog puta tijekom kardiopulmonalne reanimacije u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi: trenutna situacija i ishodi

ANĐELA SIMIĆ ; Zavod za hitnu medicinu Varaždinske županije, Varaždin, Hrvatska
IVAN JURIĆ ; Klinička bolnica Sveti Duh, Odjel za hitnu medicinu, Zagreb, Hrvatska
MARTA LUKAČEVIĆ ; Zavod za hitnu medicinu Varaždinske županije, Varaždin, Hrvatska
LJILJANA PUŠKADIJA ; Zavod za hitnu medicinu Varaždinske županije, Varaždin, Hrvatska
VIŠNJA NESEK ADAM orcid.org/0000-0002-6521-4136 ; Klinička bolnica Sveti Duh, Odjel za hitnu medicinu, Zagreb, Klinička bolnica Sveti Duh, Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Zagreb i Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Medicinski fakultet, Osijek, Hrvatska

Sažetak

Iznenadni srčani zastoj (ISZ) je značajan javnozdravstveni problem. Procijenjena učestalost ISZ-a prema podatcima Hrvatskog kardiološkog društva u Hrvatskoj je 9.000 godišnje, jedna osoba svakog sata. Postotak preživljenja nakon ISZ-a u Europi kreće se oko 10 %. Cilj ovog rada je ustanoviti postotak bolesnika koji su nakon IZS-a sa znakovima života doveženi u bolnicu u Varaždinskoj županiji te povezanost IZS-a s metodom osiguranja dišnog puta. Provedeno je retrospektivno istraživanje svih kardiopulmonalnih reanimacija (KPR) tijekom dvije godine, (od 1. 1. 2014 do 31.12. 2015.) u Zavodu za hitnu medicinu Varaždinske županije u dvije ispostave: Varaždin i Novi Marof. Djelatnost Zavoda je izvanbolnička hitna medicinska skrb, te
su analizirani podatci o izvanbolničkoj KPR nakon srčanog zastoja koji su prikupljeni iz obrazaca Utstein koji je uniformirani propisani obrazac za praćenje ishoda KPR-a, a ispunjava se nakon provedene reanimacije. U promatranom dvogodišnjem razdoblju zabilježeno je 168 reanimacija: 61 osobe ženskog (36,3 %) i 107 muškog spola (63,7 %). Najmlađa osoba imala je 24 godine, a najstarija 100, dok je prosječna dob bolesnika iznosila 67,5±13,87 godina. Od 168 reanimacija u 45 (26,8 %) bolesnika došlo je do uspostave spontane cirkulacije te su bolesnici prevezeni u bolnicu sa znakovima života. Tijekom postupaka reanimacije svi bolesnici imali su osiguran dišni put, endotrahealnom intubacijom ili uz pomoć supraglotičkog pomagala (SGP)- u velikoj većini slučajeva i-gel. Od 168 reanimacija u 22 (13,1 %) bolesnika provedena je endotrahealna intubacija, dok je u preostalih 146 (86,9 %) bolesnika postavljen SGP. U skupini preživjelih 13,3 % bilo je endotrahealno intubirano (6 od 45 bolesnika, AR=0,13), a u skupini preminulih bolesnika 13 % (16 od 123, AR= 0,13) Omjer šansi (OR) je 1,03, relativni rizik (RR) 1,00, pripisivi rizik (PR) 0,00. Iz rezultata provedenog istraživanja vidljivo je da se u većini izvanbolnički provedenih postupaka kardiopulmonalne reanimacije za osiguranje dišnog puta zbog jednostavnosti primjene koristi supraglotičko pomagalo, a kao posljedica nedostatka stalnog liječničkog osoblja. U našim rezultatima nema značajne razlike u preživljenju s obzirom na metodu osiguranja dišnog puta.

Ključne riječi

dišni put; kardiopulmonalna reanimacija; hitna medicinska služba

Hrčak ID:

209072

URI

https://hrcak.srce.hr/209072

Datum izdavanja:

18.11.2018.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.043 *