Pregledni rad

https://doi.org/10.34075/sb.59.1.3

Oslobođenje u krsnoj i katekumenskoj liturgiji prema izvorima

Zvonko Pažin ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Osijeku

Sažetak

Za stare Grke slobodan je onaj čovjek koji raspolaže samim
sobom, neovisno o drugima. I danas bi se možda (o)lako reklo da
je slobodan čovjek koji može činiti što god ga volja u današnjem
permisivnom društvu. Što je ropstvo, a što je prava sloboda? U
ovom članku želi se pokazati kako se, polazeći od svetopisamskog
nauka, u tradiciji Crkve krštenje promatra kao oslobođenje. Biblija
predstavlja grijeh kao robovanje čovjeka Sotoni. Čovjek se po
krštenju oslobađa ropstva đavlu i grijehu te postaje sluga Isusa
Krista, što mu donosi vječni život. Zato krsna liturgija već od konca
2. stoljeća naglašava da se kandidat za krštenje treba prvo odreći
Sotone. Tako su u tradiciji Istoka i Zapada – i u spisima crkvenih
otaca i u katekumenskoj i krsnoj liturgiji – prisutni egzorcizmi, to
jest otkletvene molitve nad katekumenima. Prije nego što čovjek
po krštenju postane sluga Kristov, nužno se treba odreći Sotone,
jer, prema Isusovoj riječi, čovjek ne može služiti dvojici gospodara.
I današnja liturgija na Istoku i Zapadu ima te iste elemente:
čovjek s odriče robovanja zlu i grijehu da bi postao Kristov sluga,
a to znači i, uistinu, slobodan. Jer služiti strastima i grijehu znači
robovati.

Ključne riječi

sloboda; egzorcizmi; krsna liturgija; Ivan Zlatousti; Ćiril Jeruzalemski; Ambrozije;

Hrčak ID:

217762

URI

https://hrcak.srce.hr/217762

Datum izdavanja:

7.3.2019.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.498 *