Liječnički vjesnik, Vol. 141 No. 1-2, 2019.
Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.26800/LV-141-1-2-2
Prijelomi podlaktice u zagrebačke djece
Anko Antabak
; Klinika za kirurgiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, KBC Zagreb
Kristina Bračić
; Klinika za kirurgiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, KBC Zagreb
Klara Karlo
; Klinika za kirurgiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, KBC Zagreb
Krešimir Bulić
; Klinika za kirurgiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, KBC Zagreb
Dino Papeš
; Klinika za kirurgiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, KBC Zagreb
Goran Augustin
; Klinika za kirurgiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, KBC Zagreb
Stanko Ćavar
; Klinika za kirurgiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, KBC Zagreb
Tomislav Luetić
; Klinika za kirurgiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, KBC Zagreb
Sažetak
Prijelomi podlaktice najčešći su prijelomi dječje dobi. Pad na ispruženu ruku glavni je mehanizam
ozljeđivanja. Velika pojavnost i mogući loši ishodi opravdavaju propitivanje preventivnih mjera pri nastanku ovih
ozljeda. Za uspješnu prevenciju potrebno je znati mjesta i načine nastanka prijeloma. Cilj je ovog rada istražiti
mjesta i načine nastanka prijeloma kostiju podlaktice u skupini zagrebačke djece. U retrospektivnu analizu uključeno
je 395-ero djece s prijelomom kostiju podlaktice, liječene u KBC-u Zagreb u periodu od 1. siječnja 2014.
godine do 19. listopada 2017. godine. U ispitanoj je skupini bilo 265 dječaka (67,1%) i 130 djevojčica (32,9%).
Srednja životna dob iznosila je 9,1 godinu. Djevojčice su u prosjeku bile mlađe od dječaka 16 mjeseci. Najviše je
djece – njih 175-ero (44,3%) bilo u dobnoj skupini od 5. do 9. godine života. Prijelom samo distalnog dijela
radijusa imalo je 104-ero (26%) djece, distalnog dijela obiju kosti podlaktice također njih 104-ero (26%), a prijelom
dijafize obiju kosti 94-ero (23,6%) djece. Glavni način nastanka prijeloma u skupini naše djece bio je pad
– u njih 248-ero (62,8%). Prijevoz je uzrokovao 61 prijelom (15,4 %), a udarac 86 (21,8 %) prijeloma. Na prometnicama
je nastalo osam (2%) prijeloma, kod kuće 25 (6,3%), u školi 37 (9,3%), a na prostorima za izvannastavne
aktivnosti i slobodno vrijeme 271 (68,7%) prijelom. Od toga na igralištu/u parku nastalo je 69 (26,2%)
prijeloma, pri vožnji biciklom 54 (13,7%), a tijekom igranja nogometa 46 (11,7%). Od 69-ero djece koja su prijelome
podlaktice zadobila na igralištu ili u parku kod njih 39-ero (56,5%) to se dogodilo tijekom igre na ljuljački,
toboganu i trampolinu. Dječaci padaju češće od djevojčica: gotovo tri puta češće u razini i dva puta s male visine.
Djevojčice ozljede češće zadobiju pri padu s bicikla. Zaključno, dječaci su višestruko češće ugroženi, a dominantan
način ozljeđivanja jest pad. Pretežito se radi o djeci predškolske i rane školske dobi. Stoga društvena zajednica
treba posebnu pozornost usmjeriti upravo na tu djecu tijekom njihovih rekreativnih i sportskih aktivnosti (vožnja
biciklom i igranje nogometa). U zagrebačke djece igrališta i parkovi najčešća su mjesta prijeloma podlaktice.
Ključne riječi
OZLJEDE PODLAKTICE – epidemiologija, etiologija; PRIJELOMI RADIUSA – epidemiologija, etiologija; PRIJELOMI ULNE – epidemiologija, etiologija; NEZGODAN PAD – statistički podatci; SPORTSKE OZLJEDE – epidemiologija; PREVENCIJA NEZGODE; DJECA; HRVATSKA – epidemiologija
Hrčak ID:
218751
URI
Datum izdavanja:
15.4.2019.
Posjeta: 2.970 *