1. UVOD
Kontinentalni suhi travnjaci tip su vegetacije koji se uglavnom sastoji od jednogodišnjih i višegodišnjih zeljastih biljnih vrsta, prvenstveno trava. Krstonošić et al. (2016) navode da su to biološki i krajobrazno vrlo vrijedna poluprirodna staništa, ubrajaju se među najugroženije tipove vegetacije u većem dijelu Europe te da su se njihove površine u posljednjih pedesetak godina značajno smanjile. Zima i Štefanić (2009a) navode da se suhi travnjaci ubrajaju među najugroženije tipove vegetacije, kako u našoj zemlji, tako i u Srednjoj i Zapadnoj Europi, a njihove su se površine u posljednjih pedesetak godina značajno smanjile. Suhi travnjaci u Republici Hrvatskoj, pa tako i u Požeškoj kotlini, spadaju u relativno rijetka staništa, te ih je potrebno očuvati u povoljnom stanju temeljem obveza preuzetih međunarodnim sporazumima, pogotovo stoga što ovi travnjaci predstavljaju floristički vrlo bogate površine. Jedan od suhih travnjaka u Požeškoj kotlini nalazi se neposredno uz srednjovjekovni lokalitet Rudina koji je smješten na nadmorskoj visini od 467 m, gdje se prostirala benediktinska opatija sv. Mihovila – Rudina, koja se spominje prvi put 1210. godine. Arheološka istraživanja toga spomenika kulture vršena su u više navrata, a okolni blagi brežuljci, s obzirom na smještaj, upućuju na to da je područje bilo pogodno za poljoprivredne kulture, naročito za vinogradarstvo i voćarstvo, pa i stočarstvo. Područje Požeške kotline, kao i travnjak na lokalitetu Rudine, prostor je velike biološke raznolikosti, što je odraz velike ekološke raznolikosti toga područja te biogeografskog položaja Požeške kotline na raskrižju triju različitih biljnogeografskih, odnosno vegetacijskih utjecaja panonske šumostepske (aralo-kaspijske) zone (Aceri tatarici – Quercion), srednjoeuropske vegetacijske zone (Carpinion betuli) i submedieranske termofilne zone balkanskih hrastova (Quercion frainetto) (Ilijanić, 1977) . Floru suhih travnjaka Požeške kotline istraživali su Kovačević (1974) , Tomašević (1998a , 1998b, 2006 ) , Zima (2008) , Zima, Stefanic (2009a , 2009b) i Krstonošić et al. (2016) . Florističkim istraživanjima Požeške kotline i okolnoga gorja do sada su zabilježene 1654 biljne vrste i podvrste (Tomašević, 2016) . U posljednje vrijeme u Hrvatskoj je prisutan problem napuštanja tradicionalne poljoprivredne proizvodnje i migracija stanovništva u veće gradove te je izraženo napuštanje i zaraštanje travnjaka, čime su podložni sukcesiji i zarastanju, a to rezultira smanjenjem biološke i krajobrazne raznolikosti (Krstonošić et al., 2016) , stoga ih je potrebno detaljnije istražiti.
Cilj istraživanja bio je utvrditi brojnost i raznolikost samonikle vaskularne flore travnjaka na području Rudine.
2. MATERIJAL I METODE
Istraživanja flore suhih travnjaka na području Rudine vršena su tijekom vegetacijskih sezona 2003., 2008. 2016. i 2017. godine, a obuhvaćena je šira zaravan uz samostan, na površini oko 2500 m2 i na rubnim, grmljem obraslim dijelovima. Teren je blago nagnut prema jugoistoku, južne ekspozicije, nadmorska visina oko 400 m, pokrovnost oko 100 %, a podloga vapnenasto-laporasta. Biljne svojte su determinirane pomoću sljedećih florističkih djela: Domac (1994) , Horvatić,Trinajstić (1967-1981) , Trinajstić (1975-1986) , Tutin et al., (1964-1980) , Pignatti (1982) , Josifović (1971-1976) . Nomenklatura vrsta i porodica usklađena je prema Nikolić (2018) , Tutin et al. (1964-1980) . Porodice s pripadajućim rodovima i vrstama navedene su u popisu flore prema brojnosti vrsta unutar njih. Raspodjela u šest osnovnih životnih oblika izvršena je prema Horvat (1949) , Šegulja (1977) , Rauš, Šegulja (1983) , a označeni su kako slijedi:
H – hemicryptophyta G – geophyta
P – phanerophyta T – therophyta
Ch – chamaephyta Hy – hydrophyta
Razvrstavanje biljaka po flornim elementima izvršeno je prema Horvatić (1963) , Horvatić et al. (1967-1968) , Šegulja (1977) , Tutin et al. (1964-1980) , Horvatić, Trinajstić (1967-1981) , Trinajstić (1975-1986) . Florni elementi su sljedeći:
1. Mediteranski florni element – medit
2. Ilirsko-balkanski florni element – ilbal
3. Južnoeuropski florni element – jeu
4. Atlantski florni element – at
5. Istočnoeuropsko-pontski florni element – ieup
6. Jugoistočnoeuropski florni element – jieu
7. Srednjoeuropski florni element – sredeu
8. Europski florni element – eu
9. Euroazijski florni element – euroaz
10. Biljke cirkumholarktičke rasprostranjenosti – cirkumhol
11. Biljke široke rasprostranjenosti – šir
12. Kultivirane i adventivne biljke – adv
3. REZULTATI I RASPRAVA
Rezultati florističkih istraživanja pokazuju da je na travnjaku Rudine zabilježeno 186 svojta vaskularne flore, što čini 11,2 % od ukupno zabilježenih biljnih vrsta u Požeškoj kotlini (tablica 1).
Taksonomska analiza pokazala je da su sve zabilježene vrste svrstane u 46 porodica i 134 rodova. 40 porodica je unutar dvosupnica, a samo 4 porodice unutar jednosupnica (tablica 2).
Izvor: obrada autora
Vrstama najbrojnije porodice su Asteraceae s 23 vrste (12,37 %) i Poaceae s 20 vrsta (10,75 %), a velikim brojem vrsta još se ističu Fabaceae s 19 vrsta (10,2 %), Rosaceae s 15 vrsta (8,1 %) i Lamiaceae s 10 vrsta (5,4 %). Ostale porodice zastupljene su manjim brojem vrsta (grafikon 1). Navedene porodice najbrojnije su vrstama i u istraživanjima suhih travnjaka koje su proveli Zima, Stefanic (2009) i Krstonošić et al. (2016) koji navode da do porasta udjela trava dolazi nakon napuštanja staništa, a vezano je za staništa južnih i termofilnijih izloženosti i potaknuto nedostatkom ispaše.
Analiza životnih oblika pokazala je da su najzastupljeniji Hemicryptophytasa 113 vrsta (60,8 %), Therophyta s 29 vrsta (15,6 %), a nakon njih slijede Phanerophyta s 24 vrste (12,9 %) te Geophyta i Chamaephyta s 10 vrsta (5,4 %)(grafikon 2). I u istraživanjima Zima, Stefanic (2009) te Krstonošić et al. (2016) utvrđena je dominacija Hemicryptophyta, što je i tipično za travnjake. Visoki udio Phanerophyta (12,9 %) dokaz je uznapredovale sukcesije vegetacije na istraživanom području.
Fitogeografska analiza flore ukazala je na najveću zastupljenost biljaka euroazijskog flornog elementa koji je zastupljen sa 63 vrste (33,9 %). Nakon njega slijede biljke široke rasprostranjenosti s 38 vrsta (20,4 %), biljke južnoeuropskog flornog elementa s 37 vrsta (19,9 %) i biljke europskog flornog elementa s 20 vrsta (10,8 %). Treba istaći i biljke srednjoeuropskog flornog elementa s 9 vrsta (4,8 %), istočnoeuropsko-pontskog flornog elementa sa 6 vrsta (3,2 %), biljke cirkumholarktičke rasprostranjenosti s 5 vrsta (2,7 %), kultivirane i adventivne biljke s 4 vrste (2,2 %), biljke jugoistočnoeuropskog flornog elementa s 3 vrste (1,6 %) i atlantskog flornog elementa s jednom vrstom (0,5 %) (grafikon 3).
Prema popisu ugroženih vrsta u Crvenoj knjizi biljnih vrsta Republike Hrvatske (Nikolić, Topić, 2005) nijedna od navedenih vrsta nije ugrožena. Provedena je fitocenološka analiza florističkog sastava za biljne svojte razvrstavane po njihovoj vezanosti za određene sintaksonomske jedinice prema Simonu (2000) . Prema toj analizi razmjerno najveći broj svojta su karakteristične (svojstvene) vrste razreda Festuco-Brometea, npr. Anthyllis vulneraria, Asperula cynanchica, Lathyrus latifolius,Brachypodium pinnatum, Scabiosa ochroleuca, Festuca rupicola, Anacamptis pyramidalis i dr., no potrebno je istaći i prilično veliku zastupljenost karakterističnih svojta zajednica razreda Molinio-Arrhenatheretea te velik udio termofilnih vrsta iz razreda Quercion pubescentis-petraeae, kao i iz razreda Querco-Fagetea. U okviru razreda Festuco-Brometeaodređeni broj vrsta karakterističan je za red Festucetalia valesiacae, npr.: Festuca rupicola, Festuca valesiaca, Asperula cynanchica, Stachys recta, Galium verum, Dichanthium ischaemum, Fragaria viridis, Achillea collina i dr. Red Brometalia erecti zastupljen je vrstama: Brachypodium pinnatum, Briza media, Anthyllis vulneraria, Orchis tridentata, Anacamptis pyramidalis, Plantago media, Trifolium montanum i dr. RazreduMolinio-Arrhenatheretea pripadaju sljedeće vrste: Trifolium pratense, Lotus corniculatus, Plantago lanceolata, Leucanthemum vulgare, Prunella vulgaris i dr. Termofilne vrste razreda Quercion pubescentis-petraeae su npr.: Fraxinus ornus, Vincetoxicum hirundinaria, Quercus pubescens, Clinopodium vulgare i dr. Razredu Querco-Fagetea pripadaju vrste: Clematis vitalba, Cornus sanguinea, Prunus spinosa i dr. ( Topić, Ilijanić, 2007 ; Horvat, 1962 ; Topić, Vukelić, 2009 ). Fitocenološka analiza florističkog sastava ukazuje da ovaj prijelazni karakter travnjaka odražava lokalne ekološke značajke staništa kao i prijelazni fitogeografski položaj područja (Topić, Ilijanić, 2007).
4. ZAKLJUČAK
Rezultati florističkih istraživanja pokazuju da je na travnjaku Rudine zabilježeno 186 svojta vaskularne flore u okviru 46 porodica i 134 rodova. S obzirom na broj najzastupljenije su porodice Asteraceae s 23 vrste (12,4 %) i Poaceae s 20 vrsta (10,8 %). Analiza životnih oblika pokazuje da su hemikriptofiti sa 113 vrsta (60,8 %) najzastupljeniji životni oblik. Fitogeografska analiza ukazuje na dominantnu prisutnost euroazijskog flornog elementa sa 63 vrste (33,9 %), biljaka široke rasprostranjenosti s 38 vrsta (20,4 %) te veliku zastupljenost biljaka južnoeuropskog flornog elementa s 37 vrsta (19,9 %). Istraživani travnjak čini prijelazni položaj između razreda Festuco-Brometea i Molinio-Arrhenatheretea, odnosno pokazuje prijelazni položaj između redova Festucetalia valesiacae, Brometalia erecti i Arrhenatheretalia. Kao i većinu travnjaka i ovaj je potrebno kontinuirano floristički istraživati, posebice stoga što se nalazi u prirodnoj sukcesiji i prijeti mu nestanak. Velik broj zabilježenih biljnih vrsta na ovom travnjaku dokazuje veliku bioraznolikost, a njegovo zarastanje bi je u bitnome smanjilo. S obzirom na blizinu povijesnog lokaliteta, preporuka bi bila održavati ovaj travnjak ispašom, košnjom i mehaničkim uklanjanjem drvenastih vrsta, točnije, kombinirati biološko-mehaničke metode održavanja travnjaka.