Izvorni znanstveni članak

Kritika nekih postavki filozofije marksizma u Kvirina Vasilja

Draženko Tomić ; Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

U ovom se članku istražuju stavovi filozofa Kvirina Vasilja (1917–2006) o marksizmu, pod čim ovaj filozof podrazumijeva idejne, političke i ekonomske sljedbenike Karla Marxa (1818–1883), socijaliste i komuniste. Ovdje se ne pretendira u potpunosti iscrpiti sve ono što je Vasilj pisao o tim temama jer gotovo da nema knjige, od njih 22, a da u njoj nije bar jedanput spomenut marksizam na ovaj ili onaj način.
U prvom je dijelu članka riječ o Vasiljevoj knjizi Marksizam i kršćanstvo (1976), koja je s druge strane željezne zavjese sigurno imala svoje čitatelje među hrvatskim intelektualcima u izbjeglištvu, kao što su u to vrijeme svoje značenje – s ove strane – imala Bošnjakova, Janžekovičeva, Škvorcova ili Verešova djela.
U drugom su dijelu obrađeni neki Vasiljevi filozofski prigovori dijalektičkom materijalizmu, a najvažniji se odnosi na shvaćanje čovjeka. Vasilj promatra čovjeka u svjetlu transcendencije, dok u shvaćanju dijalektičkog materijalizma u čovjeku nazire tek fizičko biće zatvoreno u puki prostorno-vremenski okvir. Vasilj ne prigovara marksizmu što proglašava čovjeka društvenim bićem, ali niječe da samo proizvodna sredstva bitno određuju čovjeka: čovjek upravlja proizvodnim sredstvima, a ne ona njime. No, ova je marksistička teza urodila time da se diktatura proletarijata pretvorila u tiraniju nad-proletera.
Vasilj se najmanje bavi marksističkim nijekanjem religije. Uvjeren je kako ono proizlazi iz načelno pogrešnog stava o božanskoj zbilji koju marksisti tretiraju kao neku protivničku političku stranku. Gotovo da je sretan zbog činjenice da marksisti nisu izabrali neku konkretnu religiju preko koje bi posredovali svoje stavove – to bi toj religiji nanijelo veliku štetu. U stvarnosti, marksisti su religiju (kojoj je i inače neki komunalizam svojstven) s tolikom strašću odbacivali pa i progonili. Stoga Vasilj zaključuje kako marksistima i ne treba religija, jer se oni sami ponašaju kao fanatična religija koja obožava svoju komunističku partiju i svoga vođu.
U trećem se dijelu članka obrađuje Vasiljev stav prema marksizmu ostvarenom u obliku totalitarnoga režima, u kojem su kao i u drugim totalitarnim sustavima prevladali težnja za čašću, vlašću i bogatstvom. Zaslijepljeni pojedinci na vrhu jedine stranke nisu bili u stanju prepoznati da se ljudi znatno bolje osjećaju ako sudjeluju u vlasti nego ako ‘zajednički posjeduju’ proizvodna sredstva. Ti su se pojedinci pretvorili u vlastodršce, koji su raspolagali ne samo privatnim nego i društvenim dobrom i neodgovorno osiromašili cijele narode. To je posve u suprotnosti s onim što proklamiraju: društvena pravda, bratstvo i jednakost te opće blagostanje.

Ključne riječi

Kvirin Vasilj; dijalektički materijalizam; marksizam

Hrčak ID:

221187

URI

https://hrcak.srce.hr/221187

Datum izdavanja:

12.3.2019.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 862 *