Skoči na glavni sadržaj

Pregledni rad

Arsen i arsenove specije u hrani - naglasak na anorganski arsen

Marija Sedak orcid id orcid.org/0000-0001-6861-0436 ; Hrvatski veterinarski institut, Zagreb, Hrvatska
Bruno Čalopek ; Hrvatski veterinarski institut, Zagreb, Hrvatska
Maja Đokić orcid id orcid.org/0000-0002-3071-6208 ; Hrvatski veterinarski institut, Zagreb, Hrvatska
Nina Bilandžić orcid id orcid.org/0000-0002-0009-5367 ; Hrvatski veterinarski institut, Zagreb, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 317 Kb

str. 343-353

preuzimanja: 1.494

citiraj


Sažetak

Specijacija metala je važna prilikom istraživanja toksičnosti i bioraspoloživosti elemenata kada je informacija o ukupnoj koncentraciji elementa nedovoljna. Najviše koncentracije ukupnog arsena izmjerene su u sljedećim prehrambenim proizvodima: riba i plodovi mora, proizvodi ili dodatci prehrani na bazi alga (osobito hijiki, Hizikia fusiformis), žitarice i proizvodi od žitarica, proizvodi od riže, mekinje i klice. Nisu svi arsenovi spojevi pronađeni u hrani jednako toksični i stoga mjerenje ukupnog sadržaja arsena u hrani ne znači nužno i mogući zdravstveni rizik. Plodovi mora (riba i školjke) sadrže visoke koncentracije ukupnog arsena (do 6 mg/kg mokre mase), no mogu sadržavati gotovo nedetektibilne koncentracije (manje od 0,001 mg/kg mokre mase) anorganskog arsena. U takvima slučajevima je sav arsen prisutan u oblicima arsenobetaina i arsenokolina koji se smatraju netoksičnim. Glavne tehnike koje se koriste za određivanje arsena u biološkim uzorcima su grafitna tehnike atomske apsorpcijske spektrometrije (GF-AAS), induktivno spregnuta optička emisijska spektrometrija (ICP-OES), spektrometrija masa s induktivno spregnutom plazmom (ICP-MS) i atomska apsorpcijska spektrometrija-hidridna tehnika (HG-AAS). Kombinirana tehnika tekućinske kromatografije visoke djelotvornosti i spektrometrije masa s induktivno spregnutom plazmom (HPLC-ICP-MS) je najmoćnija metoda za određivanje specijacije arsena u granicama detekcije od 0,5 μg/L. Zbog toksičnih učinaka anorganskog oblika arsena 1989. zajednička komisija Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda i Svjetske zdravstvene organizacije (FAO/ WHO) je postavila privremeno dopuštenu količinu tjednog unosa (PTWI) za anorganski arsen od 15 μg/kg t.m/dan. U 2014. godini EFSA je evaluirala prehrambenu izloženost anorganskom arsenu u europskoj populaciji i podastrijela informacije o razinama arsena (ukupnog i anorganskog) u hrani europskog tržišta. Zaključeno je da je za sve uzraste, osim za dojenčadi i ostalu djecu, glavni doprinos izloženosti hrani pripada skupini prerađenih proizvoda na bazi žitarica (bez riže). Ostale skupine hrane koje su znatno pridonijele izloženosti iAs bili su: riža, mlijeko i mliječni proizvodi (glavni doprinos u dojenčadi i ostale djece) i pitka voda.

Ključne riječi

arsen; anorganski arsen; specijacija; bioraspoloživost; toksičnost

Hrčak ID:

223202

URI

https://hrcak.srce.hr/223202

Datum izdavanja:

9.10.2018.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 3.376 *

accessibility

closePristupačnostrefresh

Ako želite spremiti trajne postavke, kliknite Spremi, ako ne - vaše će se postavke poništiti kad zatvorite preglednik.