Stručni rad

Metode identifikacije i označavanja laboratorijskih miševa i štakora

Sven Menčik ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Anamaria Ekert Kabalin ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Velimir Sušić ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Mario Ostović ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Željko Pavičić ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Maja Maurić ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Ivan Vlahek ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Opisivanje i označavanje laboratorijskih životinja imaju za cilj jasnu identifikaciju jedinke što je jedan od glavnih preduvjeta za pouzdanost istraživanja, praćenje i sljedivost podataka tijekom istraživačkog rada, naročito u slučaju genetski izmijenjenih životinja. Od svih vrsta laboratorijskih životinja koje se prema zakonskim aktima smiju koristiti u laboratorijske svrhe, u više od 95% slučajeva zastupljeni su miševi i štakori, različitih linija, ovisno o namjeni i vrsti istraživanja. Prije označavanja potrebno je opisati labora- torijsku životinju, poznavati standarde vrste, odnosno pasmine ili linije. Opisivanje labora- torijskih životinja prema procjeni i razvitku pojedinih regija tijela, boji kože, tjelesnim izmjerama te fotografiranjem, uvelike ovisi o iskustvu, znanju i osposobljenosti osoblja. Pet je osnovnih načela koja se moraju uzeti u obzir prilikom označavanja: da je metoda označavanja jednostavna za primjenu, da se može koristiti što ranije od rođenja životinja, da je ekonomski prihvatljiva, da je dugotrajna te da su prisutne oznake lako uočljive i čitljive u svakom trenutku identifikacije. Metode označavanja laboratorijskih životinja mogu se podijeliti s obzirom na trajnost i invazivnost. Prema trajnosti mogu biti privremene ili tra- jne, a prema invazivnosti invazivne ili neiv- anzivne. Privremene neinvazivne metode označavanja uključuju primjenu flomastera ili tuša te šišanje dlake, a privremene in- vazivne metode potkožnu aplikaciju tinte te označavanje laboratorijskih životinja ušnom markicom. Tetoviranje/mikrotetoviranje, elektroničko označavanje, urezivanje zna- kova na ušci, uklanjanje distalnoga članka prste te identifikacija laboratorijskih životinja metodom genotipizacije su trajne invazivne metode označavanja. Urezivanje znakova na ušci te označavanje ušnom markicom naj- zastupljenije su metode označavanja labo- ratorijskih miševa i štakora. Ovisno o vrsti životinje, postupcima, vremenu i tijeku rada te u skladu sa zakonskim aktima o zaštiti dobrobiti životinja primijenit će se najbolja metoda opisivanja i označavanja laboratori- jskih životinja. Uspjeh označavanja laborato- rijskih životinja u znatnoj mjeri ovisi o iskust- vu, educiranosti i osposobljenosti osoblja te primjeni specijalne opreme za označavanje.

Ključne riječi

identifikacija; označavanje; laboratorijske životinje (miš i štakor)

Hrčak ID:

223218

URI

https://hrcak.srce.hr/223218

Datum izdavanja:

8.12.2018.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.754 *