Izvorni znanstveni članak

Metabolički sindrom u dijabetičara tipa 2

Marion Kuzmanić ; Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu, Katedra obiteljske medicine
Davorka Vrdoljak ; Medicinski fakultet sveučilišta u Splitu, Katedra obiteljske medicine
Mirjana Rumboldt ; Ordinacija obiteljske medicine, Sućidar 79/II, 21000 Split
Dragomir Petric ; Ordinacija obiteljske medicine, Dom zdravlja Županije splitsko-dalmatinske, Trg Hrvatske bratske zajednice 7

Sažetak

Cilj. Utvrditi ucestalost metabolickog sindroma (MS) u dijabeticara tipa 2 i razlike u njegovoj prevalenciji po kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) i Americkog nacionalnog programa
edukacije o kolesterolu (NCEP-ATP III).
Ispitanici i metode. Ukljuceni su svi dijabeticari tipa 2 stari 18 godina, u skrbi cetiri obiteljska lijecnika (LOM) koji medicinsku dokumentaciju vode elektronskim putem. Prireden je anketni upitnik s pitanjima o sociodemografskim podacima, životnim navikama, komorbiditetu, trajnoj medikamentnoj terapiji, antropometrijskim mjerenjima i cimbenicima kardiovaskularnog rizika. Svi podaci, osim antropometrijskih mjerenja (visina, težina, opseg struka), prikupljeni su retrospektivno.
Rezultati. Analizirana su 243 dijabeticara tipa 2, što cini 3,79% od 6400 osiguranika u skrbi. Od toga je bilo 120 (49,4%) žena i 123 (50,6%) muškarca, prosjecne dobi 66,68 ± 9,23 godine. Prema definiciji SZO metabolicki sindrom ima 62 (25,2%), a po kriterijima NCEP-ATP III 117 (48,1%), ispitanika što je statisticki znacajna razlika (2 = 31,80; P < 0,001). MS je bio znacajno cešci u skupini ispitanika koji prekomjerno piju (2 = 13,56; P = 0,001), kao i tjelesno neaktivnih dijabeticara (2 = 10,52; P = 0,005).
Zakljucak. Rezultati ovog istraživanja pokazuju relevantno vecu ucestalost MS-a u dijabeticara tipa 2 po kriterijima NCEP-ATP III, nego po kriteriju SZO o cemu treba voditi racuna pri usporedivanju razlicitih podataka. Mjerenje opsega struka trebalo bi implementirati u svakodnevni rad LOM-a. Temelj lijecenja MS su nefarmakološke mjere (gubitak težine i tjelovježba). Specificni odnos lijecnik – bolesnik omogucuje utjecaj na mijenjanje navika i ponašanja bolesnika. Zbog slabe percepcije odgodenog rizika to je najteže
provediva, a najucinkovitija mjera lijecenja MS-a.

Ključne riječi

Dijabetičari tipa 2; metabolički sindrom; obiteljska medicina

Hrčak ID:

22680

URI

https://hrcak.srce.hr/22680

Datum izdavanja:

5.5.2008.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 3.178 *