Izvorni znanstveni članak
EVANGELIZACIJSKI IZAZOV MODERNE KULTURE I PROMICANJE KULTURNOG NAPRETKA (I.) Pokušaj sustavnog teološkog vrednovanja kulture u “Gaudium et spes” (53-62)
Tonći Matulić
; Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Zagrebu
Sažetak
Polazište ovog doprinosa čine doktrinarna i pastoralna načela
Pastoralne konstitucije “Gaudium et spes” o Crkvi u suvremenom
svijetu Drugoga vatikanskog koncila (7. prosinca 1965.) u pogledu
teološkog utvrđivanja strukturnoga i sadržajnoga značenja pojma
kulture i na tim zadanostima utemeljenog traženja prikladnih
uvjeta i realnih mogućnosti promicanja kulturnog napretka u
suvremenom svijetu u svjetlu Evanđelja. U doprinosu je dakle riječ
o svojevrsnom teologijskom vrednovanju postojeće artikulacije
kulture u “Gaudium et spes”. No, da bi takvo vrednovanje dosegnulo
određenu razinu obuhvatnosti i kontekstualnosti, autor u prvom
dijelu doprinosa obrađuje pojam kulture u svjetlu povijesnih,
antropoloških, socioloških, etnoloških i religijskih začetaka, razvoja
i utjecaja kulture i kulturnog napretka. Ta je obrada poduzeta na
temelju analize postavki u nekim važnim teološkim istraživanjima
posljednjih desetljeća u svijetu. Na tim se osnovama postupno gradi
jedan povijesno-kritički uvod, u smislu prethodnoga sustavnoga
teologijskog vrednovanja ideje kulture i kulturnog napretka, a
za potrebe kasnije obuhvatnije analize koncilskog poimanja i
vrednovanja kulture te njegovog izričitog naloga za promicanjem
kulturnog napretka u suvremenom svijetu. Po sudu autora u
kontekstu specijalističkih teoloških rasprava o kulturi stoji glavno
kršćansko pitanje o nastojanjima Crkve glede definiranja novih
i autentičnih kriterija za evangelizaciju, kao izvornu i prvotnu
zadaću Crkve, suvremenoga svijeta dinamičkih i evolutivnih
procesa, tj. svijeta koji počiva na rezultatima velikih povijesnih,
društvenih i znanstvenih metamorfoza koje su na općedruštvenom
planu već nametnule nove vrijednosne paradigme. Nenadmašiva
novost Radosne vijesti jednostavno se mora susresti s neupitnim
povijesnim, društvenim i znanstvenim novostima, tj. s očitim društvenim,
kulturnim i civilizacijskim promjenama koje je Crkva do
prije Koncila nevoljko priznavala ili čak prešutno odbacivala ili,
pak, izričito osuđivala, a koje su snažno utjecale ili neprestano
utječu na oblikovanje svijesti i mentaliteta ljudi, uključujući dakako
i kršćane, s novim pogledima na svijet, čovjeka, povijest, znanost,
tehniku, prirodu, društvo, politiku, religiju pa onda neminovno i na
samu vjeru. Zbog toga je takozvana moderna kultura, zajedno s
neumoljivim zahtjevom za promicanjem integralnoga kulturnog
napretka, postala prvorazredni i urgentni izazov za Crkvu
općenito, što u skladu s njezinim teološkim određenjem u prvom
redu znači za njezino evangelizacijsko poslanje u suvremenom
svijetu, dotično društvu. Ta se spoznaja u drugom dijelu doprinosa
temeljito i kritički propituje i vrednuje upravo u svjetlu koncilskog
nauka o kulturi u “Gaudium et spes”. Nema nikakve sumnje da
se inkulturacija evanđelja u modernu kulturu ili, još šire, u nove
civilizacijske stečevine čovječanstva mora odvijati logikom same
evanđeoske vjere, a ne logikom prevladanih i zastarjelih teoloških
i pastoralnih modela koji više otežavaju nego što olakšavaju susret
evanđelja i kršćanske vjere s modernom kulturom, tj. s njezinim
pozitivnim i hvalevrijednim stečevinama dostojnima evanđelja
i vjere. U tu svrhu, a na pozadini prethodnih analiza kulture iz
etimologijske perspektive, zatim iz njezinih bitnih obilježja kao i
iz nekih problemskih vidova pokušaja definiranja kulture, autor
iznosi jedno teologijsko vrednovanje kulture u koncilskom duhu i
smislu, nastojeći naznačiti neke žarišne točke oko kojih ne bi smjelo
biti parničenja pri utvrđivanju kriterija za novo – postkoncilsko
i obnovljeno – evangelizacijsko poslanje Crkve u suvremenom
svijetu.
Ključne riječi
evanđelje; vjera; Crkva; teologija; Koncil; “Gaudium et spes”; kultura; kulturni napredak
Hrčak ID:
23631
URI
Datum izdavanja:
21.6.2006.
Posjeta: 2.144 *