Glasilo biljne zaštite, Vol. 19 No. 5, 2019.
Pregledni rad
BIOLOGIJA I EKOLOGIJA SIVOG MUHARA ‐ Setaria glauca (L.) P. Beauv.
Ema Brijačak
; Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Zavod za herbologiju
Valentina Šoštarčić
; Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Zavod za herbologiju
Zvonimir Ostojić
; Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Zavod za herbologiju
Maja Šćepanović
; Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Zavod za herbologiju
Sažetak
Sivi muhar (Setaria glauca L. P. Beauv.) uskolisna je korovna vrsta koja se redovito javlja u svim okopavinskim usjevima Hrvatske. Uspješnost ove vrste ogleda se u brzu plodonošenju, velikoj produkciji i dugovječnosti sjemena. Sivi muhar kozmopolit je u područjima umjerenog pojasa s arealom rasprostranjenosti između 55° sjeverne pa sve do 45° južne geografske širine. Sposoban je prilagoditi se različitim klimatskim uvjetima, pa u toplijim klimatima razvija veći, a u hladnijim klimatima manji biološki minimum (Tb). Za područje kontinentalne Hrvatske (Šašinovec) Tb iznosi 6,6 °C, a biološki vodni potencijal (Ψb) iznosi ‐0,71 MPa. Teže podnosi vodni stres, pa se javlja u godinama i područjima s većom količinom padalina. Sivi muhar niče iz plitkog sloja tla, odnosno iz dubine 1 – 5 cm. Odgovaraju mu različiti tipovi tala s pH vrijednošću od 6,1 do 8,0. Kao korovna vrsta na poljoprivrednim površinama Setaria glauca može uspostaviti veliku gustoću po jedinici površine i time uvelike utjecati na prinos poljoprivrednih kultura. Osim direktnih šteta, i indirektno šteti jer se povećavaju troškovi čišćenja uroda, a može biti i alternativni domaćin patogena, uzročnika bolesti usjeva.
Ključne riječi
biološki parametri klijanja; morfologija; okopavinski korov; uskolisna vrsta
Hrčak ID:
237182
URI
Datum izdavanja:
1.9.2019.
Posjeta: 1.990 *