Prethodno priopćenje
Elementi skrivene sakramentalnosti u teologiji saveza
Niko Ikić
orcid.org/0000-0001-5634-0387
; Univerzitet u Sarajevu - Katolički bogoslovni fakultet, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Sažetak
Katekizam Katoličke Crkve gleda sakramente kao Božja remek-djela u vječnom i novom savezu te kao sile koje uvijek izlaze iz živog i oživljujućeg Kristova tijela, kao čine Duha Svetoga koji djeluje u njegovu tijelu, tj. Crkvi.1 Pod pojmom „vječni i novi savez“ iz Katekizma ovdje se razumije teologija saveza i predstavlja kao ishodište i polazište, okvir i smjerokaz za teologiju sakramenata. Ideja „saveza“ u teologiji nije nova, ali je relativno novo njezino posljedično izravno povezivanje sa sakramentima Crkve. Teologija saveza je podloga i obilježje sakramentalnosti i eklezijalnosti Crkve, pa samim time i sakramenata u Crkvi, a sve je usmjereno na eshatološku stvarnost, kako savez, tako Crkva, tako i sakramenti. Ovaj rad ima za cilj otkrivati i ukazivati na veću i nerazdvojnu učinkovitu relacijsku povezanost i ontološko-teološku isprepletenost u odnosu teologije saveza i teologije sakramenata, bez namjere da ih se sadržajno i kvalitativno poistovjeti, nego da ih se međusobno i sukcesivno poveže. U radu se prvo predstavljaju glavne temeljnice teologije saveza u Starom i Novom zavjetu, s međusobnom sličnošću i različitošću, zatim se relacijski u paralelama gleda sukcesivnost i isprepletenost teologije sakramenata u teologiji saveza.
Ključne riječi
savez; Sinajski savez; teologija saveza; teologija sakramenata.
Hrčak ID:
260481
URI
Datum izdavanja:
1.7.2018.
Posjeta: 814 *