Izvorni znanstveni članak
Usporedba kliničkih, instrumentalnih i slikovnih metoda u dijagnosticiranju temporomandibularnih poremećaja
Gülcan Coşkun Akar
; Sveučilišta Ege, Stomatološki fakultet, Izmir, Turska
Adalet Erdem
; Sveučilišta Ege, Stomatološki fakultet, Izmir, Turska
Emel Ada
; Sveučilište Dokuz Eylul, Medicinski fakultet, Izmir, Turska
Timur Köse
; Sveučilište Ege, Medicinski fakulteta, Izmir, Turska
Sažetak
Svrha: Osim kliničke procjene u ovom se radu željelo procijeniti i snimke kondilarnih kretnji dobivenih kompjutorskom aksiografi jom u slučaju temporomandibularnih poremećaja kod zdravih osoba i dislokacije diska te prema njihovoj težini rangirane MR-snimke tragova dobivenih u drugim položajima zgloba. Materijal i metode: Analizirano je 18 slučajeva s mišićnim poremećajima (16 ženskih i 2 muška pacijenta prosječne dobi 32,06±15,99) i 11 pacijentica (prosječna dob 25,27±10,05) kod kojih su na pregledu magnetskom rezonancijom bili uočeni različiti stupnjevi intrakapsularnih poremećaja. U kontrolnoj skupini bilo je 6 žena te 4 muškarca prosječne dobi 22,20±2,39. Svi su bili na kompjutorskoj aksiografi ji. Analizirane su i magnetske snimke pacijentata s intrakapsularnim poremećajima. Proučavani su i zvuk zgloba te raspon kretanja mandibule. Podaci su obrađeni statistički (Mann-Whitneyevim U testom, Student t-testom, One-way ANOVA-om i Chi-Squarom α=0,05). Rezultati: Razlike u kretnji otvaranja usta između (dviju) skupina s TMP-om i one kontrolne bile su neznatne (p=0,27). Kad je riječ o čeljusnim zglobovima, razlike između skupina s unutarnjim poremećajem i onih s mišićnim bile su također beznačajne (p=0,09). Kod asimptomatske kontrolne skupine duljina staze čeljusnih zglobova bila je uglavnom simetrična i normalnog raspona. Duljina staze kod skupine s mišićnim poremećajem bila je općenito slična onoj u kontrolnoj skupini, ali kretnje, kad su se ponavljale, nisu bile tako dobre kao kod kontrolne skupine. Duljine staze kod pacijenata s različitim stupnjevima poremećaja dijagnosticiranih magnetskom rezonancijom, bile su kraće od normalnih i bilo je odstupanja, pa i križanja puteva. Zaključak: Osim pažljivog kliničkog pregleda, koristile su se i dijagnostičke tehnike temeljene na promjeni funkcije te sustavi za analizu slika. Koštane strukture, posebice meka tkiva čeljusnih zglobova, mogu se pregledati magnetskom rezonancijom te se može ocijeniti njihov međusobni odnos. Kod metode koja daje podatke o funkcionalnom stanju zgloba, mogu se dobiti objektivni podaci te odrediti postupak liječenja.
Ključne riječi
temporomandibularni poremećaji; čeljusni zglob; radiografija
Hrčak ID:
26713
URI
Datum izdavanja:
15.9.2008.
Posjeta: 2.581 *