hrcak mascot   Srce   HID

Pregledni rad

Ikonološki temelji vjere. Vjera kao prijateljstvo s Bogom

Anton TAMARUT ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Puni tekst: hrvatski, pdf (6 MB) str. 713-727 preuzimanja: 517* citiraj
APA 6th Edition
TAMARUT, A. (2003). Ikonološki temelji vjere. Vjera kao prijateljstvo s Bogom. Bogoslovska smotra, 73 (4), 713-727. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/27504
MLA 8th Edition
TAMARUT, Anton. "Ikonološki temelji vjere. Vjera kao prijateljstvo s Bogom." Bogoslovska smotra, vol. 73, br. 4, 2003, str. 713-727. https://hrcak.srce.hr/27504. Citirano 15.09.2019.
Chicago 17th Edition
TAMARUT, Anton. "Ikonološki temelji vjere. Vjera kao prijateljstvo s Bogom." Bogoslovska smotra 73, br. 4 (2003): 713-727. https://hrcak.srce.hr/27504
Harvard
TAMARUT, A. (2003). 'Ikonološki temelji vjere. Vjera kao prijateljstvo s Bogom', Bogoslovska smotra, 73(4), str. 713-727. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/27504 (Datum pristupa: 15.09.2019.)
Vancouver
TAMARUT A. Ikonološki temelji vjere. Vjera kao prijateljstvo s Bogom. Bogoslovska smotra [Internet]. 2003 [pristupljeno 15.09.2019.];73(4):713-727. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/27504
IEEE
A. TAMARUT, "Ikonološki temelji vjere. Vjera kao prijateljstvo s Bogom", Bogoslovska smotra, vol.73, br. 4, str. 713-727, 2003. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/27504. [Citirano: 15.09.2019.]

Sažetak
Autor ukazuje u članku na vjeru kao dar uzdarja, kao mogućnost čovjekova odgovora Bogu na darovani život. Čovjek je, naime, pozvan definirati svoj odnos s Bogom na osnovu Božjeg odnosa prema čovjeku. Temeljeći svoja promišljanja na biblijskom shvaćanju po kojem je čovjek slika Božja, odnosno, prijatelj Božji, autor naglašava kako čovjekov odnos prema Bogu treba biti cjelovit, osoban i kreativan.
Prema autorovu mišljenju, čovjek može živijeti drukčije samo ukoliko je motiviran osobnim odnosom prema određenoj osobi; ukoliko mu dotična osoba predstavlja otkriće i spoznaju vlastitog života; ukoliko u drugoj osobi, u njezinoj blizini nalazi, s jedne strane, određenu sigurnost i potvrdu svoje osobne vrijednosti, nadahnuće svojoj kreativnosti, te s druge strane, ukoliko sluti i osjeća kako bi tek u potpunom jedinstvu i zajedništvu volje i ljubavi s tom istom osobom mogao ostvariti najdublju čežnju svoga bića. Samo ona vjera, smatra autor, koja se može usporediti s odnosom punim ljubavi i povjerenja prema voljenoj osobi može se nazvati živom vjerom, tj. onom vjerom od koje se živi.
Vjera kao živa i dinamična stvarnost podrazumijeva rast i napredovanje koji su ponekad usporeni pa i ugroženi različitim oblicima nutarnjeg otpora; radi se, naime, o infantilnom shvaćanju i doživljavanju Božjeg odnosa s čovjekom: iskustvo vjere svodi se isključivo na iskustvo određene duhovne ugode i zadovoljstva. Na hodočašću prema budućnosti vjera se hrani nadom; ona je dar Duha; ohrabruje nas da se suočimo sa zahtjevima ljubavi i da ne klonemo pred ponavljanjem istih grijeha i naizgled pred beskorisnim ponavljanjem odluka i ponovnih padova.
Na kraju autor naglašava kako sinovski i prijateljski odnos prema Bogu nužno traži svoj izraz u ljubavi prema bližnjemu. Ljubiti bližnje ljubavlju koju je Bog po svome Duhu izlio u srca naša (usp. Rim 5,5), prvenstveno znači, prepoznati u bližnjima Božje prebivalište; s Bogom se radovati njihovu postojanju te na taj način sudjelovati u otkupljenju svijeta od zavisti i ljubomore, sebičnosti, netrpeljivosti i mržnje. Tko iskreno ljubi, smatra autor, nikad neće pomisliti da ljubljenu osobu potpuno poznaje, naprotiv, promatrat će je kao dragu tajnu, bit će otvoren za njezin rast i promjene; radovat će se njezinim preobraženjima.

Ključne riječi
vjera; prijateljstvo; život; nada; ljubav; slika Božja; rast

Hrčak ID: 27504

URI
https://hrcak.srce.hr/27504

[engleski]

Posjeta: 995 *