Izvorni znanstveni članak
Europa pod napadom: nekoliko misli o kontinentalnoj dimenziji Marulićeve Epistola ad Adrianum VI. Pontificem Maximum
Isabella Walser-Bürgler
; Institut za novolatinske studije »Ludwig Boltzmann«, Innsbruck
Sažetak
U radu se Poslanica Marka Marulića papi Hadrijanu VI. (1522) istražuje iz
nove perspektive. Nudi se revalorizacija Marulićeve percepcije kršćanske borbe
protiv Osmanlija, i to tako što se pismo uvrštava u šesnaestostoljetni diskurs o
Europi. Umjesto da se ono ponovno čita kao izraz hrvatskoga humanizma, iznosi
se tvrdnja da Marulić u njemu priziva koncept Europe poznat u to vrijeme kao
res publica Christiana.
U prvom se koraku ideja europejstva povezuje s europskom borbom protiv
zajedničkog neprijatelja svih europskih naroda: Osmanlija. Kontinentalni sukob
sa susjednim carstvom na istoku poprimio je potpuno novu kvalitetu padom Carigrada
1453. i osmanskim napredovanjem prema zapadu tijekom 15. i 16. stoljeća.
U tom razdoblju Europljani u svakom kutku kontinenta počeli su Europu snažno
doživljavati kao vjerski entitet, različit od muslimanskog neprijatelja, stvarajući
tako prvi put u povijesti pojam Europe kao res publica Christiana. Posljedično,
religija se pretvorila u snažan argument za definiranje Europe i za obranu njezinih
vrijednosti. Po logici tadašnjih Europljana sve što je bilo nekršćansko nije moglo
biti Europa. Sjetimo li se nedavne izbjegličke krize iz 2015. i populističkih slogana
koji su u novije vrijeme preplavili kontinent, možemo zaključiti da je koncept Europe
kao kršćanskog entiteta opstao do danas. U Marulićevoj Poslanici Hadrijanu
VI. i u idejno sličnim tekstovima, koji tvore koherentnu tradiciju protuosmanske,
ali još više izrazito proeuropske novolatinske književnosti, možemo naslutiti
korijene te moderne konceptualizacije.
Dalje istraživanje pokazuje kako tvrdnje o europejstvu postaju vidljive kad
se Poslanica ponovno promotri iz generičke perspektive tj. kad se ona shvati kao
primjer ranonovovjekovne pamfletske književnosti, a ne kao osobno pismo odaslano
papi Hadrijanu VI. Do sada se u literaturi uglavnom prihvaćalo da je Marulić
tekst zasnovao kao pravo pismo upućeno Hadrijanu. Ipak, u tom suglasju struka
godinama nije uspjela prepoznati i razjasniti neka ključna pitanja u vezi s vremenom
pisanja, datumom objave i političkom ulogom koju je Hadrijan preuzeo kao
vođa traženoga križarskog pohoda. Osim što ova problematična pitanja iščezavaju
kada se poslanica shvati kao pamflet namijenjen široj europskoj javnosti, u samom
se tekstu otkriva niz važnih karakteristika pamfletske literature. U radu se među
inim ukazuje na emotivni jezik kojim se Europljani potiču da udruže snage, na
strukturnu raznovrsnost, zahvaljujući kojoj tekst djeluje na različite vrste čitatelja,
te na polemički stav, usmjeren na to da uvjeri, a ne da iznese puke činjenice.
Na takvoj generičkoj pozadini, prikladnoj europskoj svrsi teksta, izdvajaju
se tri karakteristična elementa Poslanice koji čine temeljne građevne blokove
ranonovovjekovnog europskog diskursa. Prvi se tiče takozvanoga kulturnog
argumenta, kojim su se Europljani odredili naspram drugih dijelova svijeta pozivajući
se ne samo na kršćansku religiju nego i na književnu, političku, pravnu i
općekulturnu baštinu antike, koja se prenosila kroz srednji vijek. Pokazuje se da
je Marulić potpuno svjestan razlika između Osmanlija i Europljana; štoviše, on
takvo svoje uvjerenje naglašava uporabom citata, odnosno referenci iz antičke
rimske književnosti.
Drugi element prisutan u Poslanici, a tipičan za ranonovovjekovni europski
diskurs, tiče se odnosa što ga autor uspostavlja između europske periferije (Hrvatska,
Mađarska, krajnje zapadne i sjeverne granice) i središnjeg dijela kontinenta
(glavne sile, koje uključuju Njemačku, Francusku, Španjolsku, Italiju). Ta se
uspostava usredotočuje na promišljanje tko će biti odgovoran za izvršenje pojedine
zadaće u zajedničkoj borbi protiv Osmanlija, i to na temelju zemljopisnoga
položaja ove ili one nacije. Jasno je da Marulić na taj način zagovara sveobuhvatan
kontinentalni pristup, dakle takav koji nadilazi granice hrvatskoga kršćanstva.
Treći element svojstven ranonovovjekovnom europskom diskursu odnosi
se na lajtmotiv mira, koji je u Marulićevoj Poslanici sveprisutan. Naime, kao što
europski diskurs zapravo nije bio ništa drugo nego govor o miru (baš kao što Europska
unija označava moderni mirovni projekt), tako se i u Poslanici na mnogo
mjesta spominje jedinstvo i mirna kohabitacija. Ali ne samo to: pogledamo li
pobliže neke od najistaknutijih Marulićevih izjava o miru (npr. njegovo korištenje
Ezopove basne o mišu i žabi, biblijske citate o božanskom miru ili izraze »mirovne
retorike«), uočit ćemo da osmanska opasnost služi kao tematska os teksta, dok
je stvarna poruka usmjerena na proces europske integracije. Ovo zapažanje čini
tekst neospornim primjerom šesnaestostoljetnog europskog diskursa, koji se može
izravno usporediti s drugim novolatinskim primjerima što sadrže slične zahtjeve
za mirom, kao što su Piccolominijeva Constantinopolitana clades (1454), Europa
heautentimorumene Andrésa Lagune (1523) ili kozmografska tradicija prikazivanja
Europe kao letećeg zmaja (17. st.).
Ključne riječi
Marko Marulić; diskurs o Europi; res publica Christiana; papa Hadrijan VI; ranonovovjekovni pamflet; Epistola ad Adrianum VI; sukobi s Osmanlijama
Hrčak ID:
277992
URI
Datum izdavanja:
10.6.2022.
Posjeta: 547 *