Izvorni znanstveni članak

Pluralizam i univerzalnost patnje. Pretpostavke međureligijskog dijaloga

Ivan Šarčević ; Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Sažetak

Međureligijski dijalog jest nužnost bez obzira što ga većina u BiH smatra nemogućim i nepotrebnim. Njegovo utemeljenje počiva na antropološkoj dimenziji: čovjek izgrađuje svoju subjektivnost, svoj identitet - kao pojedinac i osoba - u supostojanju s drugima i različitima. Za medureligijski dijalog tolerancija i pluralizam nisu cilj nego sredstvo i okvir u kojem se poštuje sloboda drugoga, njegova vjera i nastoji oko međusobnog upoznavanja, zajedništva i općeg dobra. U složenom kontekstu bosanskohercegovačkog društva, određena ratnim posljedicama, postkomunističkim mentalitetom, »sukobom civilizacija« i globalizacijom, urgentnim se pokazuju sve četiri klasične razine dijaloga: dijalog života, dijalog djela, dijalog teologa i dijalog iz religioznog iskustva. No, za ostvarenje međureligijskog dijaloga na tim razinama, postoje tri nužne pretpostavke - tri odgovornosti. Prva je odgovornost pred Bogom ili samokritičnost iz vjere. Druga je odgovornost za drugoga ili univerzalnost patnje. Treća je odgovornost za opće dobro ili univerzalnost ljudskih prava. Međureligijski dijalog je sastavnica ispovijesti i svjedočenja vlastite vjere.

Ključne riječi

međureligijski dijalog; pluralizam; tolerancija; pojedinac; osoba; drugi; islam; globalizacija; odgovornost pred Bogom; univerzalnost patnje; ljudska prava

Hrčak ID:

27836

URI

https://hrcak.srce.hr/27836

Datum izdavanja:

12.8.2003.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.927 *