Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.30925/zpfsr.43.3.3

ZASTARA - STARE NEDOUMICE I NOVA PITANJA

Maja Bukovac Puvača orcid.org/0000-0003-3266-2108 ; Sveučilište u Rijeci, Pravni fakultet, Rijeka, Hrvatska
Gabrijela Mihelčić ; Sveučilište u Rijeci, Pravni fakultet, Rijeka, Hrvatska
Maša Marochini Zrinski ; Sveučilište u Rijeci, Pravni fakultet, Rijeka, Hrvatska

Sažetak

U radu je analiziran poseban aspekt nacionalnoga zastarnog režima u svjetlu
povrede prava na pristup sudu kao podoblika prava na pošteno suđenje
zajamčenog čl. 6. st. 1. Konvencije. Praksa uz Konvenciju i zaštita pružena
konvencijskim pravima, pa i navedenom vidu prava na pošteno suđenje u
građanskim stvarima, pokazuje da se o zastari kao ograničenju koje nije
opravdano odnosno nije razmjerno, legitimno i predvidljivo može govoriti u
vezi s uređenjem zastare zahtjeva za naknadu neimovinske štete zbog povreda
zdravlja. Proširi li država svoje polje slobodne procjene uređenjem početka tijeka
i duljine zastarnog roka ovih tražbina i time pojedincu (oštećeniku) nametne
prekomjeran teret dolazi do uspostavljanja uzročne veze. Riječ je o konvencijskoj
uzročnoj vezi koju utjelovljuje propuštanje države postupati u skladu sa svojim
konvencijskim obvezama. Najvažnije pitanje koje je postavljeno o razmjernosti
ograničenja jest uređenje trenutka saznanja za štetu i štetnika kao početka tijeka
subjektivnog roka zastare zahtjeva za naknadu štete i s tim u vezi trajanje roka
računatog od toga trenutka, pa je u radu ono detaljno analizirano u potrazi za
odgovorom o razmjernosti nacionalnog uređenja i moguće povrede prava na
pristup sudu te njegova odnosa spram načela pravne sigurnosti.

Ključne riječi

zastara; subjektivni rok; naknada štete; pravo na pristup sudu.

Hrčak ID:

287844

URI

https://hrcak.srce.hr/287844

Datum izdavanja:

20.12.2022.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.613 *