Pregledni rad

Kršćanin i kultura u Hrvatskoj

Ivan Supičić ; Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU), Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Pojam i realnost kulture toliko su složeni i široki da je o njima nemoguće sažeto i jednoznačno govoriti. Pogotovo ako ih se uzme u njihovu cjelovitom, sveobuhvatnom smislu, kao više ili manje svjesno, racionalno oblikovanje načina života ljudskih skupina, naroda, ali i pojedinaca u njima, a tako i kao grupni mentalitet, psihologiju i osjećajno-doživljajnu sferu koji se iz tog oblikovanja ne mogu isključiti. U tom najširem smislu kultura, dakle, uključuje i egzistencijalnu i misaonu, te dakako i duhovnu stranu: političku i gospodarsku organizaciju društva, ali i umjetnost i znanost, jezik i pismenost, te napose religiju. U tom smislu pojam kulture obuhvaća i pojam civilizacije ili se pak s njime više ili manje, čak gotovo potpuno poklapa. No o kulturi se može govoriti i s dva druga, različita stajališta: o kulturi kao produktu, to jest o njezinim »vanjskim« rezultatima, djelima i objektima na svim područjima, te o kulturi kao uljuđenosti, odgojenosti, intelektualnom i duhovnom stanju svijesti, te o rastu i razvijenosti pojedinaca, ljudskih skupina i naroda na tim razinama.
Ograničujući se ovdje poglavito na subjektivnu i duhovnu stranu problematike, iznad svega valja istaći da na tim područjima nema kulture bez humanizacije. Što vrlo lijepo daje naslutiti naša hrvatska riječ uljudba. Kršćanske kulture, u njezinu autentičnom smislu, nema pak pogotovo bez istinskog humanizma, uzetog u njegovu najširem i najdubljem, univerzalnom značenju. No bez njega nema, osobito danas, ni vjerske kulture. Dapače, kako je istaknuo sv. otac Ivan Pavao II., ni sama »vjera koja nije postala kultura, vjera je koja nije prihvaćena potpuno, nije shvaćena cjelovito i nije življena vjerno«. I to zato što je zbiljska vjera samo ona koja je duboko ukorijenjena, koja je prožela i oplemenila čitava čovjeka, ali i ona koju je također sa svoje strane prožela i oplemenila čovjekova humanost, uljuđenost. Bez te uzajamne prožetosti i oplemenjenosti danas je gotovo nemoguće vjerodostojno i uvjerljivo svjedočiti kršćansku poruku.
Problemi odnosa vjere i kulture, napose pitanja inkulturacije, ali i druga, koja se postavljaju na sociološkom planu, a kojima koncilski i drugi crkveni dokumenti poklanjaju sve veću pozornost, kako na teološkoj tako i na pastoralnoj ravni, tek su jedan vrlo važan aspekt stvari koje danas traže svježe, suptilne i složene pristupe i primjerena rješenja. Tu su prvotni zadaci odgovarajuća evangelizacija kulture, ali nezaobilazno i kultura evangelizacije. Na općem planu ljudske povijesti krajnji je i najviši zadatak kršćana, tako i u Hrvatskoj, trajno građenje i postupno što punije ostvarivanje jedne cjelovite humanističke civilizacije i kulture: na društvenoj razini civilizacije ljubavi, a na osobnoj razini kulture svetosti.

Ključne riječi

vjera; kultura; civilizacija ljubavi; kultura svetosti; evangelizacija kulture; kultura evangelizacije

Hrčak ID:

29327

URI

https://hrcak.srce.hr/29327

Datum izdavanja:

24.4.2001.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.018 *