Pregledni rad
Molitva i trajna formacija kao dužnosti u svećeničkom životu
Taras Barščevski
orcid.org/0000-0003-2132-1105
; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Molitva je za svećenika bitan element njegova identiteta i duhovnog života te njegove svećeničke službe. Iako se prvenstveno izražava riječima i u različitim vanjskim oblicima, njezino privilegirano mjesto je ljudsko srce u kojem se u dijalogu susreću Bog koji poziva i čovjek koji odgovara na Božji poziv. U dubini vlastitog srca svećenik ulazi u jedinstvo s Kristom i tako sudjeluje u sinovskom razgovoru Isusa s Ocem. Taj osobni Kristov poziv “biti s njim” svećenik ostvaruje u zajedništvu s drugim svećenicima koje povezuje zajedničko sveto ređenje i poslanje. Polazeći od primjera molitve koji daje sam Isus u evanđeljima, vidjet ćemo koji su prioriteti svećeničke službe gdje upravo služba molitve i Riječi zauzimaju prvo mjesto, no zahtijevaju odgovarajući trud i postojanost. Ne radi se o nekim formalnim aspektima molitve, nego o postojanom trudu rasta “u milosti i spoznanju Gospodina našega Isusa Krista” (2 Pt 3,18), kako bi molitva prožela cijeli život svećenika i obuhvatila sve vidove njegova života i djelovanja. Riječ je o trajnoj formaciji, koja obuhvaća ljudsku, duhovnu, intelektualnu i pastoralnu sastavnicu. Njezin cilj je pomoći svećenicima da velikodušno odgovore zadaći što su je primili svetim redom: da čuvaju, brane i razvijaju svoj specifični identitet i poziv te da služenjem posvećuju sami sebe i druge. A to mogu ostvariti samo ako dozvole da ih u vlastitom životu i službi kroz svakodnevno čitanje odgaja i vodi Božja Riječ, kvaliteta slušanja koje ovisi u velikoj mjeri od “plemenitog i dobrog srca” (usp.: Lk 8,15) o kojem se treba brinuti i koje treba čuvati “kako se ne bi u njemu porodila opaka misao” (usp.: Pnz 15,9).
Ključne riječi
Svećenik; molitva; euharistija; časoslov; trajna formacija; sinodalnost; srce
Hrčak ID:
314673
URI
Datum izdavanja:
29.2.2024.
Posjeta: 923 *