hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

Beatifikacija kardinala Alojzija Stepinca. Događaj - poruka i poticaj za sadašnje i buduće naraštaje

Juraj BATELJA ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Puni tekst: hrvatski, pdf (9 MB) str. 209-232 preuzimanja: 743* citiraj
APA 6th Edition
BATELJA, J. (1999). Beatifikacija kardinala Alojzija Stepinca. Događaj - poruka i poticaj za sadašnje i buduće naraštaje. Bogoslovska smotra, 69 (2-3), 209-232. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/31492
MLA 8th Edition
BATELJA, Juraj. "Beatifikacija kardinala Alojzija Stepinca. Događaj - poruka i poticaj za sadašnje i buduće naraštaje." Bogoslovska smotra, vol. 69, br. 2-3, 1999, str. 209-232. https://hrcak.srce.hr/31492. Citirano 22.09.2019.
Chicago 17th Edition
BATELJA, Juraj. "Beatifikacija kardinala Alojzija Stepinca. Događaj - poruka i poticaj za sadašnje i buduće naraštaje." Bogoslovska smotra 69, br. 2-3 (1999): 209-232. https://hrcak.srce.hr/31492
Harvard
BATELJA, J. (1999). 'Beatifikacija kardinala Alojzija Stepinca. Događaj - poruka i poticaj za sadašnje i buduće naraštaje', Bogoslovska smotra, 69(2-3), str. 209-232. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/31492 (Datum pristupa: 22.09.2019.)
Vancouver
BATELJA J. Beatifikacija kardinala Alojzija Stepinca. Događaj - poruka i poticaj za sadašnje i buduće naraštaje. Bogoslovska smotra [Internet]. 1999 [pristupljeno 22.09.2019.];69(2-3):209-232. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/31492
IEEE
J. BATELJA, "Beatifikacija kardinala Alojzija Stepinca. Događaj - poruka i poticaj za sadašnje i buduće naraštaje", Bogoslovska smotra, vol.69, br. 2-3, str. 209-232, 1999. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/31492. [Citirano: 22.09.2019.]

Sažetak
Beatifikacija zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca je prema riječima Ivana Pavla II. »povijesni događaj« u životu Crkve i hrvatskog naroda. Njegova je povijesnost utemeljena u činjenici da se Alojzije Stepinac svojim kreposnim životom i mučeničkom smrću pridružio Kristu, »Božanskom Učitelju i uzoru svake savršenosti«.
To pridruživanje Kristu u biti je Stepinčeve duhovnosti. On se Isusu Kristu pridruživao ne samo prema načelima kršćanske duhovnosti: strpljivo, slobodno i gorljivo, već do te mjere vjerno da je samo njega držao kao dobitak svog života (Fil 3,7). U završnoj riječi na sudu, 3. listopada 1946., on nije branio sebe, već temeljne istine kršćanske vjere, rekavši: »Znajte, Isus Krist je Bog! Za Njega smo spremni umirati, a danas je nauka to, da on uopće nije postojao!« Stoga je shvatljivo da su sastojnice njegova duhovnog života protkane kristološki, kako u slavljenju i čašćenju euharistijskog misterija, u časćenju Majke Božje kojoj je u čast svaki dan molio sva tri otajstva krunice, tako i u vjeri u Katoličku crkvu koju po Kristovom mandatu vidljivo vode pape, Petrovi nasljednici u Rimu.
Te kristološke odrednice u vjeri i stavu blaženog Alojzija prepoznatljive su u svim razdobljima njegova života. Ni komunistički progon Katoličke crkve u 20. stoljeću nije ih potamnio. Dapače, kršćansko svjedočanstvo blaženog Stepinca, do smrti vjerna Kristova učenika, snažan je doprinos preporodnim snagama europske uljudbe. Stoga je i beatifikacija kardinala Stepinca poziv na ozdravljenje i procvat kršćanske kulture u Europi. Taj procvat je uvjet uspostave nove Europe. To je on izgovorio ovim riječima: »Evropska kultura može ozdraviti samo pod uvjetom, da joj se vrati duša, da joj se vrati Isus Krist Bog!« Iz biblijske ukorijenjenosti Stepinac je crpio snagu za odlučne i hrabre prosvjede protiv ugnjetavanja ljudi, protiv diktatura nacizma, fašizma i komunizma, koje su u 20. stoljeću nesmiljeno gušile ljudska prava i slobode. Nije zatajio kao čovjek ili katolički biskup ni onda kad su ga njemački tajni agenti denuncirali Hitleru kao »prijatelja Židova« (»Judenfreund!«) ili »mrzitelja Nijemaca« (»Germanofob«) kao ni u prigodama kad su ga komunisti klevetali kao »narodnog neprijatelja« ili »izdajicu naroda«. Dapače ponavljao je Kristove riječi izgovorene na križu: »Oče, oprosti im jer ne znaju sto čine!« pa je i druge poticao na molitvu za svoje progonitelje i neprijatelje Crkve u želji da uvide svoju zabludu i spase besmrtne duše. Alojzije Stepinac je živio za Crkvu. Ona je za nj božanska ustanova, Božje djelo. U njoj je Isus Krist nazočan, djelatan i jamac njene postojanosti. Samo je on zalog njene slobode, njenih istina i njene određenosti. »Extra Ecclesiam nulla salus! - Izvan Crkve nema spasenja.« Osvjedočen u ovu Ciprijanovu tvrdnju odbio je ponudu komunističkih vlasti za stvaranje nacionalne crkve u Jugoslaviji, otcijepljene od Rima, jer »takova Crkva ne bi zasluživala ime Kristove Crkve«. Vjeran tom osvjedočenju učinjen je žrtvom koja je bila vrhunski čin ljubavi za jedinstvo Katoličke crkve.
Beatifikacija nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca je događaj, poruka i poticaj što na njegovo pitanje iz 1938.: »Quo Vadis, Europa? - Kamo ideš Europa?« aktualiziraju i njegov odgovor koji isključuje put boljševizma, rasizma, sektaštva, teozofije, adventizma, spiritizma, jer ti putovi vode u propast!
On iz pouzdanja u Boga ukazuje da je boljitak Europe (čovječanstva) i hrvatskog naroda iz kojega potječe, »u povratku k Bogu!«, u vrednovanju čovjeka stvorena na Božju sliku, u skladu obiteljskog života utemeljenog na Kristovoj ljubavi te u uspostavi životnih okolnosti koje će prihvaćanjem evanđeoskih vrijednosti omogućiti čovjeku sigurno putovanje zemljom prema slavi neba.

Ključne riječi
A. Stepinac; beatifikacija; duhovnost; Crkva; otpor diktaturi

Hrčak ID: 31492

URI
https://hrcak.srce.hr/31492

[engleski]

Posjeta: 1.595 *