Izvorni znanstveni članak

Otok u teatru, teatar na otoku

Almir Bašović ; Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu

Sažetak

Ovaj rad se bavi slikom otoka u trima hrvatskih dramama, a to su Anera Ive Brešana, zatim Priobalni triptih ili Domagojada trojca Tahir Mujičić, Boris Senker i Nino Škrabe te Senkerov komad pod nazivom (P)lutajuće glumište majstora Krona. Polazi se od činjenice da je žanr utopije oduvijek bio povezan sa prostorom otoka i da prostorna logika tog žanra ima sličnosti s teatrom, u kojem se također govori o »konkretnom funkcioniranju jednog zamišljenog društva opisanog tako realistički kao da je stvarno, uz spoznaju da je ono fiktivno«. Zatim se iznose osnovne pretpostavke o tipovima dramskog kronotopa koje u svojoj tipologiji iznosi Dževad Karahasan, te se na konkretnim primjerima triju hrvatskih drama prostor otoka povezuje sa pojedinim tipom kronotopa. Tako se Anera Ive Brešana povezuje sa bukoličkim kronotopom i kronotopom karkaterističnim za Kafkinu prozu, Priobalni triptih ili Domagojada trojca Mujičić, Senker, Škrabe se povezuje s obzirom na temeljne osobine mehaničkog kronotopa, a Senkerov komad (P)lutajuće glumište majstora Krona se analizira s obzirom na ritualni kronotop kako ga shvata Karahasan.

Ključne riječi

utopija; otok; kronotop; Ivo Brešan; Tahir Mujičić; Boris Senker; Nino Škrabe; Dževad Karahasan

Hrčak ID:

316977

URI

https://hrcak.srce.hr/316977

Datum izdavanja:

8.5.2024.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 33 *