Šime Demo
Uvod u latinsku makaronsku književnost
Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2023, 626 str.
Makaronska književnost odnosno, sensu stricto, pjesništvo koje podrazumijeva kombinaciju latinskog i kojeg drugog jezičnog idioma, rubna je, ali nezaobilazna pojava u povijesti novolatinskog pjesništva. Nju se dosad uglavnom proučavalo unutar okvira pojedinih europskih nacionalnih filologija, no bez sintetskih pregleda kakvi postoje za konvencionalno europsko novolatinsko pjesništvo. Monografija Šime Deme u tom je smislu svojevrsni novum: svojom knjigom on pred čitatelja stavlja sustavan prikaz nastanka i razvoja književnog fenomena latinske makaronske književnosti i njezinih obilježja od najranijih početaka do modernog doba u svim europskim književnostima.
Zamašan sadržajni obuhvat ove monografije odlikuje se iznimno uspješno oblikovanim formalnim okvirom, uz mnoštvo poglavlja i potpoglavlja koja svojim duhovitim naslovima dodatno pobuđuju interes čitatelja. Raspored građe na tragu je najlogičnijeg mogućeg slijeda njezine prezentacije: prvo nas poglavlje upoznaje s poviješću proučavanja žanra, sljedeće ga pokušava definirati, zatim se predstavljaju njegovi najraniji, poglavito talijanski predstavnici (3–5), da bi uslijedilo poglavlje o najznačajnijoj figuri makaronskog pjesništva uopće, „makaronskom Vergiliju” Teofilu Folengu (6), odnosno o njegovim talijanskih nastavljačima (7). Drugu polovinu obrađenog materijala predstavljaju poglavlja o makaronskom pjesništvu u Francuskoj (8), Španjolskoj (9), Portugalu (10), Njemačkoj i Nizozemskoj (11), Engleskoj (12), te napokon makaronizmu u slavenskom svijetu, Poljskoj, Češkoj i Hrvatskoj (13). Svako pak poglavlje donosi reprezentativne odlomke iz pojedinih makaronskih tekstova, popraćene hrvatskim prijevodom i nužnim komentarom.
Zamršen, ali privlačan problem makaronske poezije Demo izlaže na jasan, sustavan i općenito primjeren način, s jakom utemeljenošću ne samo u filologiji, nego i u lingvistici. Složenu zadatku jezične interpretacije makaronskih tekstova pritom je pristupio s naročitom pažnjom, uspjevši, koliko je to moguće, svojim prijevodom sačuvati čaroliju jezičnog amalgama polazišnog teksta. Dok nas tako zabavljaju autorove ingeniozne hrvatske adaptacije odabranih odlomaka, u isti se čas ne gubi dojam o čvrstoj znanstvenoj opredijeljenosti ove publikacije, opremljene iscrpnom bibliografijom, bilješkama i imenskim kazalom te iznimno korisnim popisom rukopisa i izdanja makaronskih djela.
S obzirom na vremenski i geografski obuhvat ovdje obrađena makaronskog materijala, odnosno njegov karakter sintetskog pregleda, ovo je izdanje, valja ponoviti, bez presedana ne samo u hrvatskoj, nego i u međunarodnoj književnopovijesnoj znanstvenoj literaturi. Šime Demo dosad je već bio objavio sustavno i dosljedno interpretiran, pouzdano priređen i po prvi put objedinjen korpus hrvatske makaronske poezije ( Macaronica Croatica, Književni krug Split, 2019), kao važan doprinos poznavanju hrvatske književne baštine. Ova je pak monografija iskorak prema širem, europskom kontekstu makaronske književnosti, interesantan za proučavanje toga segmenta hrvatske književnosti u smislu njegove usporedbe s istovrsnim europskim pojavnostima. Nema ipak pritom sumnje da ona može biti zanimljivo štivo i izvan kruga proučavatelja novovjekovnog latinizma. Time što pruža uvid u povijest nastanka i razvoja marginalnog književnog fenomena kojem su svoj obol dali i književnici istaknuti u konvencionalnim književnim žanrovima pojedinih europskih književnosti, poput Françoisa Rabelaisa ili Molièrea, ova knjiga vrijedan je izvor podataka upravo svakom proučavatelju europske književnosti u cjelini.
Vlado Rezar