Izvorni znanstveni članak

Evolucija religije u Luhmannovoj teoriji sustava

Ivan Markešić ; LZ "M.Krleža", Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Religija, prema Luhmannovu shvaćanju, transformira neodredivu/ neodređenu u odredivu/određenu kompleksnost i time obrađuje probleme cijeloga društva. Na temelju ove funkcije religija ostaje vezana za razinu sveukupnoga društvenog sustava. Ipak, tijekom povijesnog razvoja u procesu funkcionalnog diferenciranja društva stvaraju se i različiti dijelni sustavi za različite zadaće (gospodarstvo, znanost, politika, odgoj, itd.), pri čemu i religija dobiva status dijelnog sustava. Ovaj proces osim diferenciranja različitih dijelnih sustava, također implicira i razdvajanje različitih područja zadaća unutar samoga religijskog sustava. Na području kršćanske religije stvaraju se malo-pomalo tri funkcionalno izdiferencirana područja, koja Luhmann imenuje: a) kao crkva, koju on razumijeva kao sveukupnost duhovne komunikacije u kojoj se ispunjava funkcija dijelnog sustava religije za cijeli društveni sustav; b) kao Dijakonija (Diakonie), koja ispunjava zadaće sustava prema drugim društvenim dijelnim sustavima, koji se u duhu teorije sustava mogu shvatiti kao usluge (Leistungen), i prema personalnim sustavima, koji se u duhu teorije sustava mogu shvatiti kao dušobrižništvo (Seelsorge); i c) kao Teologija (Theo-logie), koja ima zadaću unutar religijskog sustava i koja se može opisati kao refleksija (Reflexion), to znači zadaća povratnog doticaja vlastitog identiteta.

Ključne riječi

Hrčak ID:

32333

URI

https://hrcak.srce.hr/32333

Datum izdavanja:

3.9.1998.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.369 *