Review article
https://doi.org/10.21857/yl4okfkov9
Nacionalna kazališta i gradska kazališta – trebamo li kategoriju između?
Leon Žganec-Brajša
; Nehajska 63, Zagreb, Hrvatska
Abstract
Već dugo – formalno od donošenja „Zakona o kazalištima” 1991. – a zapravo najmanje od razdoblja poslije Drugoga svjetskog rata, kada su položeni temelji današnjoj mreži profesionalnih kazališta, Hrvatska poznaje kategoriju nacionalnih kazališta. Godinama ih je bilo četiri, u Zagrebu i u tri regionalna centra (Osijek, Rijeka, Split), a prije desetak godina im je pridruženo i peto, u Varaždinu. Pri tome, osim različitih umjetničkih kapaciteta (Rijeka tako ima talijansku dramu kao posebnu ustrojstvenu jedinicu unutar kuće, Osijek nema stalni plesni ansambl, dok Varaždin ima samo dramski), razlikuju se i osnivačka prava (HNK u Zagrebu je u „suvlasništvu“ Grada Zagreba i Republike Hrvatske dok su ostala „nacionalna“ kazališta zapravo u „vlasništvu“ lokalne samouprave), što utječe i na izbor vodstva tih kuća i na njihovo financiranje. Istovremeno, u Hrvatskoj postoje neka kazališta (primjerice, kazališta u Dubrovniku, Zadru i Puli) koja nemaju status nacionalnih, što također izravno utječe na njihovo financiranje. Stoga, ovaj rad, na temelju primjera nekih usporedivih sustava organizacije kazališta, postavlja pitanje treba li nam u Hrvatskoj kategorija iz među lokalnih kazališta i nacionalnih (nacionalnog) kazališta?
Keywords
Zakon o kazalištima; nacionalna kazališta; mreža kazališta; osnivačka prava
Hrčak ID:
347527
URI
Publication date:
12.5.2026.
Visits: 0 *