Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.34075/sb.66.1.2
DIJALOG O BUDUĆNOSTI SVEGA STVORENOG. TEOLOŠKO-PASTORALNE SMJERNICE PAPE FRANJE ZA DIJALOG U ENCIKLICI „LAUDATO SI’“
Zoran Turza
orcid.org/0000-0001-8436-6592
; Hrvatsko Katoličko Sveučilište
Sažetak
Dijalog je za papu Franju tema od velike važnosti i tema kojoj se snažno posvetio ostajući na tragu zaokreta Drugog vatikanskog koncila (1962.-1965.) prema dijalogu. Papa Franjo se snažno zalagao za dijalog na svim razinama od čega su posebno došli do izražaja njegovi napori za učvršćivanje dijaloga s islamom, istočnim kršćanima i različitim kršćanskim zajednicama proizišlim iz reformacije. U radu se istražuje na koji način papa Franjo definira i promiče dijalog u enciklici „Laudato si’“. Polazi se od teze da u toj enciklici dijalog o svemu stvorenom u kontekstu ekološke krize ima središnje mjesto zbog čega ima potencijal da mobilizira sve kršćane, vjernike i sve ljude dobre volje za ekološki angažman. Dijalog se kritički analizira preuzimajući metodološki okvir iz enciklike pape sv. Pavla VI. „Ecclesiam suam“ (1964.). Analiziraju se tri kruga dijaloga: sa svim ljudima, sa svima koji vjeruju u Boga i sa svim kršćanima. Rezultati kritičke analize dijaloga ukazuju da je dijalog o okolišu potrebno razvijati na međunarodnoj, nacionalnoj i lokalnoj političkoj razini (1), da uspješno suočavanje s ekološkom krizom pretpostavlja novi model globalnog razvoja osjetljivog na cjeloviti razvoj ljudske osobe (2) te da ekološki angažman zahtijeva prepoznavanje doprinosa drugih religijskih tradicija, domorodačkih kultura i različitih kršćanskih zajednica(3).
Ključne riječi
dijalog; papa Franjo; enciklika „Laudato si’“; međureligijski dijalog; ekumenizam; ekološki angažman
Hrčak ID:
351445
URI
Datum izdavanja:
30.9.2026.
Posjeta: 0 *