Izlaganje sa skupa
Okrugli stol »Četrdeset godina časopisa Sociologija sela: prijedeni put i perspektive«; Novinarski dom, Zagreb, 24. rujna 2003. godine
Sažetak
Okruglim stolom Četrdeset godina časopisa »Sociologija sela«: prijeđeni put i perspektive i obljetničkirn dvobrojem časopisa 157-158
Uredništvo i izdavač - Institut za društvena istraživanja u Zagrebu obilježili su 40. godina kontinuiranog izlaženja Sociologije sela. Skup
je održan 24. rujna 2003. godine pod visokim pokroviteljstvom prof. dr. sc. Ante Simonića, potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske, te
supokroviteljstvom Ministarstva za obrt, malo i srednje poduzetništvo,
Ministarstva prosvjete i športa, Ministarstva rada i socijalne skrbi, Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, te Ministarstva znanosti i tehnologije. Ovom pozivnom interdisciplinarnom skupu nazočila su 54 sudionika - urednici, članovi Uredništva i Savjeta časopisa, istaknuti suradnici časopisa, ostali prominentni znanstvenici,
istraživači IDIZ-a, predstavnici vlasti i organizacija koje se bave selom i poljoprivredom. U ovom broju objavljujemo integralna autorizirana izlaganja svih sudionika.
Skup je otvorio prof. dr. sc. Nikola Skledar, ravnatelj IDIZ-a. Pozdravnom besjedom sudionicima se obratio pokrovitelj - prof. dr. sc. Ante Simonić, potom Zlatko Uzelac, pomoćnik ministra zaštite okoliša i prostornog uređenja. Nakon toga promoviran je obljetnički
dvobroj i održana rasprava o temi okrugloga stola. Uvodne
riječi o misiji časopisa izrekli su njegovi glavni i odgovorni urednici redoslijedom kojim su dužnost obnašali: Stipe Šuvar, Svetozar Livada, Vlado Puljiz, Maja Štambuk i Antun Petak. Spriječeni su bili
Vlado Cvjetićanin i Ruža First-Dilić. U raspravi su sudjelovali: Dušica Seferagić, Zvonimir Baletić, Josip Defilippis, Mirjana Randić i Bosiljka
Milinković, a svoje su priloge dostavili Hristo Kartalov, Vladimir Stipetić i Željko Mataga. Moderator je bio A. Petak, aktualni urednik.
Ante Simonić je istakao golemu vrijednost i ulogu časopisa Sociologija
sela, najstarijega hrvatskoga sociologijskog časopisa i jedne od malobrojnih ruralnosociologijskih periodičnih publikacija u svijetu.
Osim znanstvene vrijednosti (znanstveni profil i otvorenost; poticanje
istraživanja; sudjelovanje u razvoju matične discipline ruralne sociologije; citiranost), časopis je ostvario i značajnu društvenu misiju: on promiče interese sela i seljaštva i pruža relevantne podloge
nositeljima razvojne, osobito agrarne politike. Zlatko Uzelac drži sociologijska istraživanja obveznom sastavnicom planiranja prostora
ali je status sociologije u prostornom uređenju danas najniži u zadnjih
dvadesetak, tridesetak godina. Razlog vidi u institucionalnoj organizaciji financiranja znanosti, a može se ukloniti povezivanjem
sociologijskih znanstvenih ustanova i nositelja prostorno-planerskih
procesa. U izlaganju "Okrugli stol o prijeđenom putu i perspektivama
časopisa Sociologija sela« Antun Petak je objedinio riječ promotora
obljetničkog broja i uvod za okrugli stol. Tema okruglog stola - međuutjecaj znanosti i društva, prema Petaku, imala se obraditi u otvorenoj raspravi meritornih znanstvenika istručnjaka na primjeru
ruralnog sociologa i časopisa Sociologija sela, i to propitivanjem dviju
bitnih sastavnica misije časopisa: a) kako je on retlektirao probleme
sela i poljoprivrede (Hrvatske, druge Jugoslavije i svijeta) i pružao
racionalne podloge razvojne politike (i utjecao na razvoj) sela i
poljoprivrede? b) kako je on, i koliko, sudjelovao u razvitku vlastite
matične discipline u Hrvatskoj i drugim federalnim jedinicama bivše
Jugoslavije, te u razvitku ruralne sociologije uopće? Valorizacija uloge
časopisa u stvaranju i prijenosu znanja o selu poljoprivredi, ujedno je
trebala pružiti prijedloge za njegov budući profil. O misiji časopisa u
razvoju znanosti i društvenom razvoju svjedoči i obljetnički dvobroj
157-158 (3-4)/2002 »Četrdeset godina Sociologije sela«. On sadrži: uvodnik (A. Petak, V. Puljiz i M. Štambuk: Časopis Sociologija
sela, razvoj sela i poljoprivrede, razvoj ruralne sociologije); 17 izabranih istraživaćkih radova stvaralaca časopisa objavljenih u proteklih 40 godina, a koji su imali najveći odjek u znanstvenoj zajednici; obradu uloge časopisa u poticanju bibliografskih istraživanja; dvojezičnu, hrvatsko-englesku bibliografiju svih 1.551 priloga 481 autora u 158 redovitih te jednom međunarodnom broju i
jednom supplementu časopisa (82 sveska opsega 13.076 stranica).
Odabrani članci čine izvjesne medaše u razvoju sociologije sela i vrlo
dobro reprezentiraju teme kojima je časopis poklanjao pažnju, te vremensku dinamiku njihova pojavljivanja. Stvaraocima časopisa smatra se sedam glavnih i odgovornih urednika, te deset suradnika koji su stalnom suradnjom ili radovima iznimne vrsnoće znakovito pridonijeli razini časopisa. To su po kronološkom redu objavljivanja
radova: Rudolf Bićanić, Stipe Šuvar, Vlado Cvjetićanin, Svetozar Livada, Vlado Puljiz, Ruža First-Dilič, Maja Štambuk, Antun Petak, Milan Župančić, Ivan Cifrić, Edhem Dilić, Alija Hodžić, Ana Barbič, Josip Defilippis, Vojislav Đurić, Ivan Magdalenić i Dušica Seferagić. Obljetnički broj pruža uvid u način na koji Zagrebačka ruralnosociologijska škola prakticira znanost kao poziv i potvrđuje da
se bitan dio baštine ruralne sociologije s prostora bivše Jugoslavije
nalazi na stranicama Sociologije sela. Ponovno objavljivanje odabranih radova, i to bez »redizajniranja« ili »retuširanja« pristupa,
sadržaja i interpretacija, kazuje da časopis, zahvaljujući svojoj otvorenosti i okupljanju meritornih suradnika, kontinuirano: (a) promiče profesionalnu etiku znanstvenika; (b) ima u težištu svrhu
projekta i s nesentimentalnim kritičkim realizmom pristupa stvarnosti
angažirajući se za prava, interese i dobrobit seljaštva; (c) pronosi
predmetnu i teorijsko-metodologijsku upućenost u obradu reprodukcije života seljaka i seljačke ekonomije; (d) pokazuje svježinu ideja i dalekosežnost praktičnih implikacija znanstvenih spoznaja u pružanju racionalnih osnova agrarnoj i ruralnoj politici. Stipe Šuvar u prilogu »Otvorenošću časopisa Sociologija sela Zagreb
je postao važno središte ruralne sociologije« vezuje pojavu časopisa
uz napuštanje ortodoksnoga komandnog tipa socijalizma 60-ih godina
20. stoljeća u bivšoj Jugoslaviji, što je omogućilo da se sociologija i u
Hrvatskoj institucionalno i istraživački širi i osamostali. Naime, pojava
Sociologije sela vremenski se podudara s druga dva velika događaja
u razvoju sociologije u Hrvatskoj: školske godine 1963./1964. otpočeo
je sveučilišni studij sociologije kao struke na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu, a Savjet Sveučilišta u Zagrebu donio je odluku o osnutku
Instituta za sociološka društvena istraživanja - današnjega Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu. Šuvar se posebno zadržao na
prvoj godini izlaženja časopisa, pokazavši kako je njegova krajnja
otvorenost od početka izlaženja te praćenje dostignuća matične i
graničnih disciplina u Europi i svijetu, kao i otvorenost federalnim
jedinicama bivše Jugoslavije, te povezanost s istraživačkim radom,
razlogom što se časopis brzo afirmirao u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji,
pa i u svijetu, a Zagreb postao važnim ruralnosociologijskim središtem.
Svetozar Livada drži da je zagrebačka skupina prihvaćena centrom
zbog bitne uloge časopisa Sociologija sela u razvoju istraživanja i
konstituiranju sociologije sela. O Zagrebačkoj se ruralnosociologijskoj
školi opravdano govori jer ta grupa od osnutka prakticira sociologiju
sela kao primijenjenu i glavnu disciplinu u interdisciplinarnom istraživanju sela i agrara, zbog metodologijskog prinosa i presudne
uloge časopisa u uvođenju sociologije sela kao nastavne discipline na
fakultete. Livada je zadovoljan što se časopis, unatoč teškoćama,
održao, zadržao profil i što je postao referentan za promociju znanstvenika. Na kraju je izdvojio tranzicijske probleme koje sociolozi
sela ne istražuju: centralizaciju i voluntaristićku upravno-teritorijalnu
podjelu, razaranje zatvorenih ciklusa proizvodnje (PIK-ovi), civilnu
stranu rata i devastaciju ruralnog prostora, pretvorbu s pauperizacijom radnika-seljaka, siromašenje seljaštva i propadanje
sela, razaranje zadrugarstva i drugo.
Vlado Puljiz je u tekstu "Časopis Sociologija sela, širenje istraživanja
i kontakata« elaborirao tri pitanja. Prvo, krajem 1963. godine u Odjelu za sociologiju sela Agrarnog instituta i u redakciji časopisa vladala je kreativna, intelektualno-poduzetnička klima: skupina
entuzijasta pod vodstvom S. Šuvara smatrala je časopis prvorazrednom legitimacijom i časopis joj je omogućio kontakte sa
svijetom. Drugo, Puljiz je pokazao da je za razvoj časopisa bio bitan
paralelan razvoj ruralnosociologijskih istraživanja u Agrarnom institutu, a poslije u Centru za sociologiju sela, grada i prostora Instituta za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu. S tim se istraživanjima širio i mijenjao sadržaj ni dijapazon časopisa. Treće,
uvjet održanja časopisa jest nova generacija Zagrebačke ruralnosociologijske škole. Izdvojio je tri planirana ali neizvedena projekta: istraživanje tzv. vitalnih individualnih gospodarstava, strukture zemljišnih vlasnika, te socijalnih posljedica izgradnje autoceste Zagreb - Split.
Maja Štambuk (Povodom 40. godišnjice Sociologije sela: struka, stvarnost i politika) smatra da je od ciljeva časopisa "Sociologija
sela« ostvaren onaj znanstveni: ustrajući na znanstvenom pristupu
seoskim problemima i fenomenima te potičući empirijska istraživanja,
časopis je postao nezaobilazan izvor za pisanje nenapisane povijesti
hrvatskoga sela. Međutim, o njegovu se utjecaju na ruralnu i agrarnu
politiku, teško može i govoriti. Prvo, ruralna se politika u Hrvatskoj
nije oblikovala. Glavna nadležna tijela za ruralni prostor svode selo na
poljoprivredu, pa razvoj sela drže razvojem poljoprivrede. Drugo, na
ruralni razvitak indirektno utječu različita intelektualna urbana zanimanja - urbani sociolozi, arhitekti, urbanisti, pravnici, ekonomisti,
za koje je seoski razvitak prije svega komplementaran urbanome te
koji u selu žele probrati ono najkvalitetnije i preseliti u grad. Kao kontrapunkt, zbog dobrobiti sela založila se za neizostavno poštivanje
posebnosti i sela i ruralnog razvitka.
A. Petak (Sociologija sela: časopis koji obvezuje i koji duguje) podsjetio je na rezultate časopisa krajem 20. i početkom 21. stoljeća,
kada se kriza njegove infrastrukture zaoštrila do krajnjih granica
(gubitak vlastitoga istraživačkog oslonca zbog prekida potpore sustavnom istraživanju; rat i prekid kontakata s ostalim državama nastalim raspadom Jugoslavije te teškoće u kontaktima sa svijetom; upitnost logistike časopisa). Unatoč simboličkoj potpori časopisu od
znanstvene politike Hrvatske i neprimjerenom modelu financiranja
ruralnosociologijskih istraživanja uspjelo se održati renome časopisa,
tematski ga proširiti na tranziciju i otočnost te otvoriti istraživanjima
prostornoga i sociokultumog razvoja, produbiti obradu socijalnih aspekata proizvodnje hrane i bioetike, kao i obnove sela i ruralnog prostora, ustaliti odziv suradnika iz inozemstva i povećati međunarodnu komunikativnost. S druge strane, Sociologiji sela svi
duguju priznanje za njenu potpunu otvorenost onome što je u znanosti vrijedno i produktivno, a istraživači joj duguju sudjelovanje
u istraživanjima u struji razvojnih tendencija sociologije sela i sukladnih dobrobiti seljaka, razvitka sela i rurisa.
Zvonimir Baletić u prilogu »Sociologija sela i mogućnost autentične agrarne politike«, tragom činjenice da ruralna organizacija života
nalaže zahvaćanje cjeline seoskoga života i multidisciplinarnost, izrazio je zadovoljstvo što u ekonomiju nije ušao s analizom tržišta,
kupovine i prodaje, nego sa sustavom reprodukcije života u ruralnoj
sredini. Ukazao je na aktualnost knjige Richarda Jonesa iz 1831. s gledišta mogućnosti kapitalističke modernizacije istočnoeuropskih društava. Ta su društva utemeljena na ruralnom tipu života i reprodukcije i teško će uspjeti izgraditi osnovu za altemativnu kapitalističku strukturu i proces koji bi ih integrirao u zapadni tip kapitalizma. Baletić analizira zašto aktualan model nije racionalno i
održivo rješenje, pa prijeti da hrvatska poljoprivredna politika završi
slomom, a Hrvatska ostane bez poljoprivrede. Kako bi se izbjegle nepopravljive štete, Hrvatska danas treba revitalizirati sociologiju
sela koja će pokazati može li se, kako i u kojoj mjeri voditi autentična
politika prilagodena vlastitim potrebama i integraciji u Europu.
O trajnoj otvorenosti Sociologije sela suradnicima iz agrarne ekonomije, urbane sociologije, demografije, socijalne antropologije i
drugih srodnih disciplina, govorilo je više sudionika, a posebice Dušica
Seferagić, Josip Defilippis i Mirjana Randić. Oni su ukazali na značaj takve otvorenosti za razvoj časopisa i ruralne sociologije, ali i svojih
disciplina. Bosiljka Milinković je naglasila poticajnu ulogu Sociologije
sela u bibliografskim istraživanjima.
Hristo Kartalov izdvaja presudnu ulogu časopisa Sociologija sela u poticanju istraživanja i konstituiranju ruralne sociologije na svim prostorima bivše Jugoslavije, a osobito u intelektualnim krugovima
Republike Makedonije. Vladimir Stipetić (znanstveni direktor Agrarnog
instituta u vrijeme pokretanja časopisa Sociologija sela) oslikava posebnu atmosferu i entuzijazam skupine osnivača, ističe znanstvene
vrijednosti i renome časopisa, te zaključuje da su ruralnosociologijske
analize, istraživanja i časopis nužne i nezaobilazne pretpostavke racionalnoj i održivoj agrarnoj politici. Željko Mataga je prikazao važnu ulogu zagrebačkih ruralnih sociologa i časopisa Sociologija sela
u konkretnim slučajevima.
Svi su sudionici u svojim istupima potkrijepili i potvrdili prosudbe iz uvodnika obljetničkog broja. Časopis je pokrenula skupina zagrebačkih mladih sociologa sela i agrarnih ekonomista okupljenih
u Odjelu za sociologiju sela Agrarnog instituta, koja je s njim i stvorila
Zagrebačku ruralnosociologijsku školu. S. Šuvar, S. Livada, V. Puljiz,
V. Stipetić i A. Petak suglasni su da su jezgru činili Stipe Šuvar (voditelj Odjela za sociologiju sela, pokretač i urednik prva dva broja), Svetozar Livada, Vlado Cvjetićanin, Zvonimir Baletić i Mirko
Martić. Nakon tiskanja prvoga broja u listopadu 1963. godine pa do
1967. godine jezgri su se pridružili Vlado Puljiz, Edhem Dilić, Ruža First-Dilić, Milan Župančić i Ivan Magdalenić. Taj je nukleus šezdesetih
godina 20. stoljeća uspostavio suradnju s najmeritornijim znanstvenicima iz svjetskih ruralnosociologijskih središta te okupio sva značajnija imena iz svih znanstvenih središta bivše Jugoslavije.
Među potonjima se izdvajaju: Rudolf Bićanić, Vera St. Erlich, Ivan
Klauzer, Vladimir Stipetić, Bogdan Stojsavljević i Alica Wettheimer-Baletić iz Zagreba; Cvetko Kostić, Petar Marković, Rada Boreli, Darinka Marković i Vojin Radomirović iz Beograda; Borislav Dimković,
Vojislav Đurić i Mladen Stojanov iz Novog Sada; Slavoljub Dubić i
Joko Sparavalo iz Sarajeva; Matija Golob, Janez Jerovšek i Zdravko
Mlinar iz Ljubljane; Ilija Josifovski i Stefan Kostovski iz Skopja; Vidak
Vujačić iz Podgorice te Josip Defilippis iz Splita. Inicijalnu jezgru i
kasnije sudionike ovoga zahtjevennog projekta krasili su silan entuzijazam, potpuna otvorenost, timski rad, znanstvena etika, »velika glad« za znanjem te vjera u znanost i njezinu primjenu kao
temeljne poluge dobrobiti sela. (Sažetak pripremio Antun Petak)
Ključne riječi
časopis Sociologija sela; misija i značaj časopisa; proruralna politika, selo; seljaštvo; tranzicija; znanstvena istraživanja
Hrčak ID:
36927
URI
Datum izdavanja:
12.5.2009.
Posjeta: 3.195 *