Izvorni znanstveni članak
Pavlovo korigiranje korintskog shvaćanja karizmi (1 Kor 12-14)
Marinko Vidović
orcid.org/0000-0003-0746-023X
; Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu
Sažetak
U ovom članku autor se bavi Pavlovim rješavanjem jednog
vrućeg problema u korlntskoj crkvenoj zajednici. U pitanju je
harmontčnost crkvenog zajedništva, Izazvana superiornim l Inferiornim
ponašanjem pojedinih članova u zajednici, po kriteriju
(ne)obdarenostl posebnim darovima Duha. Korlnćanl maksimalno
vrednuju spektakularna karizmatska Iskustva, posebice dar govora
u jezicima l dar proroštva, a Pavao, ne obezvrjeđujući nego ispravljajući
njihovo vrednovanje, širi perspektivu njihova promatranja l
ukazuje na pravilnu upotrebu darova Duha. Argumentira postupno t
komplementarno prije nego se Izravno sučeli sa samim problemom.
U prvom koraku, razlikujući duhovne stvarnosti (pneumatlka) i
karizme (harismata), odbacuje korlntsko redukclontstičko shvaćanje
karizmi samo kao Izvanrednih fenomena koji Impresioniraju. Sva
karizmatska očitovanja svodi u okvir kršćanske vjere l određuje
kristološkl kriterij za prosuđivanje autentičnosti bilo kojeg duhovnog
Iskustva.
Smjestivši karizme u širi okvir te odredivši kriterij njihove prosudbe, Pavao Izravno progovara o njima kao različitim darovima istoga Duha, koji nipošto nisu niti smiju biti na štetu jedinstva vjernika. U tu svrhu donosi i dva popisa karizmatskih darova, ali ne s nakanom da ih sustavno i cjelovito izloži, nego s nakanom razlikovanja
samoga dara od njegova očitovanja i uočavanja svrhovitosti
pojedinih darova. Uz ostalo, samim redoslijedom nabrajanja darova
u popisima, Ispravlja korlntsko precjenjivanje pojedinih darova i
stavlja ih u perspektivu šire ekleziologije. Svoje shvaćanje i prihvaćanje pluraliteta karizmi ilustrira slikom tijela, a pohvalom
specifično kršćanske ljubavi maksimalno relativizira svako
inzisttranje na karizmatskim očitovanjima. U završnici se izravno
sučeljava s dva od Korinćana posebno vrednovana dara, određujući
apostolskim auktoritetom kriterij ljestvice duhovnih darova:
izgradnja crkvene zajednice (oikodome).
U zaključku autor članka konstatira da je Pavlov govor o
karizmama u potpunosti određen konkretnim stanjem u korintskoj
crkvenoj zajednici. Sučeljen s opasnošću precjenjivanja jednih na
štetu drugih karizmi, on koči, ali ne dokida vrijednost karizmatskih
darova, već samo njihovo redukcionističko shvaćanje, uzrokovano
ekskluzivističkim tendencijama i monopolizmom karizmatskih očitovanja.
Karizma je za njega uvijek i ponajprije Božji dar, ali ne tako
da zaobilazi ljudsku suradnju.
Ključne riječi
karizma/e; duhovne stvarnosti; perspektiva promatranja; vrednovanje; kriterij razlikovanja; dar/ovi; službe; ljubav; relativiziranje; izgradnja
Hrčak ID:
39077
URI
Datum izdavanja:
21.9.2000.
Posjeta: 1.561 *