Stručni rad
ANTIČKI OBJEKTI U UVALI DOBRIKA NA OTOKU VELIKI BRIJUN
Anton Vitasović
; Javna ustanova Nacionalni park Brijuni Odjel kulturno-povijesne baštine Brijuni, HR
Sažetak
SAŽETAK
ANTIČKI OBJEKTI U UVALI DOBRIKA NA OTOKU
VELIKI BRIJUN
Anton VITASOVIĆ
Obim antičkih vila u uvali Dobrika i materijalni nalazi otkriveni u istraživanju od
1976. - 1984. godine snagom argumenata mijenjaju sliku o antičkim Brijunima. Veličina,
sadržaji i raskoš ladanjskog dvorca na tri terase u uvali Verige već stotinu godina plijene
poglede gostiju i posjetitelja i tek u drugoj dekadi prošlog stoljeća u vili rustici u uvali
Dobrika dobivaju nijemog pratitelja. Njenim oživljavanjem dolazimo do najstarije rimske
vile na Brijunima koju materijalni nalazi i društvene prilike datiraju u drugu polovicu II.
st. pr. Kr. do prve četvrtine I. st. pr. Kr., odnosno od godine 129. do 79. pr. Kr. Iako objekt
nije u potpunosti istražen, materijalni ostaci i nalazi osim datacije pokazuju raznolika
djelovanja i potrebe vlasnika. Životne potrebe korisnika vile određuju privredni resursi
(plodna zemlja, životinjski svijet i more) koji diktiraju razvoj zemljoradnje, stočarstva
i ribarstva. Ta antička enklava, organizirana za brijunske prilike srazmjerno daleko od
nekadašnjih gradinskih naselja, živi do građanskog rata između Antonija i Oktavijana
kada je u nemirnim prilikama razorena.
U prvoj polovici I. st. n. Kr. iznad ove vile i izvan nje prema istoku i sjeveru gradi se
velika rimska vila dimenzija 51 x 58,70 m. Sadržaji vile smješteni su iza tri trakta peristila
koji obavija središnje dvorište dok četvrti pravac prema moru zatvara kolonada koja na
visini visokog prizemlja spaja zapadnu fasadu objekta. Već je iz navedenog vidljivo da
zapadnu fasadu čini s obje strane arhitektura visoke prizemnice s kosinama krovišta na
dvije vode. Unutrašnje kosine krovišta u visini okapnice povezuje niz arhitravnih greda
koje nose stupovi s baznom osnovom u visini početka arhitekture visokog prizemlja.
Krajnja vizura iza zapadne fasade završava katnim sadržajima koje čini izdignuće prostora
postrojenja i prostora iznad podruma i staje. Raspored prostorija i sadržaja pokazuje da se
uveliko poštuju i koriste savjeti Vitruvija, podrumski prostori su na sjevernoj strani, staja
i stambeni prostori na južnoj strani, te odnosi veličina, komunikacije i druge preporuke.
Svi ti elementi iskorišteni su za izgradnju središnjeg gospodarskog objekta u kojemu
dominiraju prostori postrojenja za preradu grožđa, vrenje mošta i podrumski prostori.
Dva objekta uz središnji i nekoliko objekata i sadržaja pokazuju na daleko složenije
gospodarstvo od ranije prikazanog. Naime, manji izdvojeni objekt s većim stambenim
prostorom, ognjištem i malom kupaonicom ukazuje na prostor u kojemu obitava najamna
ili robovska radna snaga koja je, po svemu sudeći, radila u obližnjem kamenolomu (sl. 7
2). Drugi objekt (sl. 7 3 i sl. 9) u neposrednoj blizini još je interesantniji, ne zbog veličine i fino obrađenih arhitektonskih elemenata, već zbog još jednog postrojenja za preradu
grožđa. Ovo dodatno postrojenje s prostorom za vrenje mošta remeti antička saznanja,
jer nepobitnih 18 m dijeli dva identična - isto funkcionalna postrojenja jedan od drugoga.
Arhitektonski ostaci nešto kompliciranijeg postrojenja na kojemu radi veći broj izvršitelja
i nepostojanje ostalih sadržaja vile rustike svjedoče o sestrinskom objektu. Vrijeme prerade
i vrenja mošta prati proces prerade u središnjem objektu, odnosno vremenski uvjeti i
tempo berbe grožđa. U stvari, u organiziranoj proizvodnji vina najčešće je usko grlo
prostor za vrenje mošta. Iz priloženog je vidljivo da je vlasnik vile rustike u uvali Dobrika
na Brijunima podcijenio prinose osnovnih i novih nasada, što potvrđuje neodgovarajući
kapacitet prostora za vrenje mošta u odnosu na mogućnosti podrumskih prostora od kojih
je najveće moglo uskladištiti 55.172 litre vina u poluukopanim dolijama i još toliko u
nadzemnim recipijentima. Očito je da je kapacitet prostora za vrenje došao u disproporciju
s količinom i tijekom proizvodnje, te je iz tog razloga vlasnik morao izgraditi novi objekt
s dodatnim postrojenjem da bi zatvorio proces branja i prerade grožđa. Centralno grijanje,
veliki stambeni prostori, kupaonica, brojni podrumski prostori i velika staja svjedoče o
sposobnom poduzetniku koji u vrijeme Augustova mira uz osnovnu proizvodnju vina,
valorizira prirodne resurse vađenjem i prodajom kamena u 1 km dugačkom kamenolomu,
proizvodnju i berbu soli i gradnju manjih brodova. Sve ove djelatnosti odvijaju se unutar
posjeda koji zajedno s otokom Madona (Gospin, Pusti) i Vrsar (Orzera - Medvjedica) (48
jugera) ima površinu od cca 788 jugera odnosno 198,5 hektara.
Dogradnja prostora i postrojenja za preradu maslina unutar i izvan sjevernog trakta
vile može se datirati u kraj II. ili početak III. stoljeća. Njega vezujemo za manje stabilne
prilike u carstvu i Marka Aurelija Justa koji na žrtveniku uz zavjet božici Flori svojim
imenom potvrđuje vlasništvo nad vilom i posjedom u uvali Dobrika na otoku Veliki
Brijun. Odvojenost od kopna produljuje prosperitet posjeda te vlasnik imanja uzima u
zakup keramičku radionicu u Fažani. Naime, poslije smrti posljednjeg potomka Gaja
Lekanija Basa 78. g. radionica postaje carski posjed što potvrđuju dvostruko žigovanje.
U početku, zbog neriješenih odnosa javlja se Lekanijeva i carska oznaka, zatim oznaka
PAC i carska koje zamjenjuju žigovi zakupca, odnosno nestaju oznake carskog posjeda
i javlja se žig Marka Aurelija Justa.
Arhitektonska kompozicija raskošnog ladanjskog dvorca u uvali Verige svojim ritmom
i sadržajima svjedoči o kombinaciji urbanih i ruralnih izražaja i puno jedno stoljeće nosi
pečat rimskih društvenih i privrednih kretanja na otočju i šire. Jedan sasvim nepoznat
objekt i prostor po istraživanju dokazao je da su antički Brijuni (Urssaria kasnije Pularia)
bili vlasništvo sedam posjednika, a ne kao što smo dugo mislili i tvrdili vlasništvo
vlasnika vile u uvali Verige. Imanje u uvali Dobrika moglo je zadovoljiti daleko veće
potrebe od 42 porodice odnosno 148 osoba koje smo mi prema strogim kriterijima za
djelovanje ovog imanja mogli uvrstiti. Kao i svako imanje, tako i sklop ovog imanja, ima razdoblja prosperiteta i stagnacije i to u burnom i dugom razdoblju od 129./79. pr.
Kr. do 476. godine n. Kr. U odnosu na druge antičke objekte na Brijunima i šire, vila
rustika i sestrinski objekti u jugoistočnom kutu lokaliteta Bizantinski kastrum (Sl. 26),
iako ne pod dominacijom Rima, pokazuju intaktnost oblika i sadržaja i poslije završetka
Bizantsko-gotskog rata 539. godine. Može se reći da se na prostoru vile rustike i unutar nje
uz gradnje i prenamjene živi i djeluje od II. st. pr. Kr. do VIII. stoljeća, a neki prostori uz
prekompoziciju, kao što je prostor vinskog podruma, do 1348. godine kada ovo područje
napušta svećenstvo, a stanovništvo svoje obitavalište pronalazi i gradi na istočnoj obali
otoka Veliki Brijun.
Ključne riječi
Uvala Dobrika; najstarija rimska vila; vila; gospodarski trakt; prerada grožđa; podrumski prostor; peristil; vrenje; ligatura
Hrčak ID:
40945
URI
Datum izdavanja:
15.11.2007.
Posjeta: 4.084 *