Prethodno priopćenje
Prilog povijesti đakovačkog Sjemeništa prema izvorima iz arhiva bečke nuncijature
Tomislav Mrkonjić
; Vatikanski tajni arhiv
Sažetak
Položaj i ime Bosanske, odnosno Đakovačke i srijemske biskupije,
indikativni su i za povijest njezina sjemeništa, odnosno odgoja svećeničkog podmlatka. U svojoj monografiji Biskupijsko sjemenište u Djakovu, Đakovo 1911., Matija Pavić iscrpno je, koristeći lokalne povijesne izvore, osvijetlio pojedina razdoblja; pisac ovog članka donosi kao ilustraciju pojedinih razdoblja nekoliko novih podataka i neobjavljenih dokumenata iz arhiva bečkog nuncija, danas u Vatikanskom tajnom arhivu. U dva pisma bečkog nuncija G. Garampija Državnom tajništvu pojašnjava se stav nuncija i uopće antiiluminističke struje koja je u doba apsolutizma nastojala zadržati autonomiju Crkve i glede odgoja. Nasuprot takvom stavu, bosanski vikar A. Okić uspio je g. 1785. za svoje studente, koji više nisu mogli studirati u Ljubljani, dobiti pomoć od cara. Osim toga, pokazuje se i negativan stav bečkog nuncija na osnivanje, kao i na način financiranja, kasnije neuspjelih, generalnih sjemeništa u Ugarskoj.
Nakon zabrane Propagande (1841.) da se bosanski bogoslovi odgajaju u Ugarskoj i Hrvatskoj, Albert Nugent, austrijski oficir stacioniran u Stolniku, ipak je, bezuspješno, predlagao (1843.) bečkom nunciju Ludovicu Altieriju da se za Bosance osnuje sjemenište u dvorcu Dobovcu kod Karlovca, objašnjavajući to blizinom Bosne, odnosno potrebom da se školuju na vlastitom jeziku, te prisutnošću pravoslavaca u kraju gdje bi se odgajali. Kao ilustraciju obnove sjemeništa (1851.), autor donosi troškovnik svih radova i nacrt koji je izradio »Maurer-Maister« Josef Hartl te zaključuje da je obnova bila potrebna ne samo zbog trošnosti zgrade, nego i radi toga što su tada u istu zgradu bili primljeni
i bosanski bogoslovi. Osim toga, ocjenjuje da su troškovi obnove odgovarali otprilike godišnjim izdacima za sjemenište. Objavljivanjem dekreta Propagande od 1875. osvjetljavaju se i okolnosti i povijest studija bosanskih bogoslova u Đakovu od 1852. do 1875., kao i pravni temelj njihova primanja u Đakovo i odlaska u Ostrogon. Pisac, na koncu, donosi relaciju o đakovačkom sjemeništu
koju je A. Voršak 1891. poslao bečkom nunciju, odnosno auditoru na njihov zahtjev. Ta relacija sadrži tri dijela: izvještaj rektora o materijalnom stanju, izvještaj prorektora o studiju teologije i filozofije i izvještaj duhovnika o duhovnom životu, a nastala je kao odgovor na novi pravilnik propisan za papinske nuncije.
Ključne riječi
Bogoslovno sjemenište u Đakovu; bosanski bogoslovi; odgoj svećeničkih kandidata u 19. stoljeću; austrijski apsolutizam; generalna sjemeništa u Ugarskoj
Hrčak ID:
47697
URI
Datum izdavanja:
26.9.2006.
Posjeta: 1.772 *